Višesatno sjedenje za kompjutorom poprima potpuno drugačije značenje kada kulisa iza monitora nije obični zid već beskrajno morsko plavetnilo. Dvadeset osmogodišnji Norman Bertram svoj ured u Hannoveru zamijenio je uredom u Marušićima kod Omiša, piše Deutsche Welle.

„Ovo je divno, ovdje sam već četiri tjedna. S obzirom da je Njemačka u kompletnom lockdownu samo sjediti ovdje i promatrati more svaki dan bez obzira na posao jako je opuštajuće. Najviše mi se sviđa sloboda kretanja i što je sve blizu. Jučer sam se spustio do plaže, malo sunčao i kupao“, objašnjava Norman koji je, kaže, svaki slobodni trenutak iskoristio za pješačenje u prirodi, a posjetio je i Dubrovnik i Split.

Ono što je Norman iskusio, ideja je Alexandre Horvat. Nakon što se iz Kassela odlučila preseliti u Hrvatsku spojila je kaže, ono što Hrvati „imaju pred nosom, a ne cijene dovoljno“. „U ovo vrijeme korone koncept neklasičnog ureda je ono što mnogima treba. Sama sam uvidjela kako je boravak ovdje pozitivno utjecao na mene i moju obitelj, pa sam pomislila zašto to ne pretočiti u jedan projekt od kojega bi svi imali koristi. Čvrsto vjerujem da je ovo nešto što će zaživjeti i nakon Covida, jer budućnost jest u mobilnom poslovanju, kada će rad i odmor biti usko povezani“, objašnjava Alexandra.

Od ideje do realizacije nije prošlo dugo. Kupila je kuću u Mimicama povezala se s lokalnim iznajmljivačima, koji su prepoznali prednost ovog projekta. Kako apartmani ne bi stajali prazni izvan sezone, nude ih po nižoj cijeni, a Alexandra i njezin tim organiziraju im uredsku opremu koju instaliraju na licu mjesta, te cijelu logističku potporu od hrane, izleta, wellnessa, liječnika i svega ostalog što netko od gostiju poželi.

„Najbitnije mi je u cijeloj ovoj priči istaknuti da mladi ljudi dobivaju priliku za rad, učenje i napredovanje“, objašnjava Alexandra Horvat napominjući da je nakon preseljenja prvo primijetila velik broj mladih bez perspektive koji samo misle na odlazak iz Hrvatske. Željela je pokazati da se svugdje na svijetu može sebi stvoriti uvjete za pristojan život uz malo volje i truda, pogotovo kada se radi o IT branši.

„Ponešto znam o hrvatskom mentalitetu, moj suprug je polu-Hrvat, rođen i odrastao u Njemačkoj, no godinama smo dolazili u Hrvatsku na odmor, tako da mi je sve poznato“, kaže Alexandra koja iz Njemačke donosi godine iskustva, rada i suradnje s velikim firmama poput IBM-a, Netzlinka. Smatra kako je za malu lokalnu zajednicu poput one u Omišu gdje je odlučila osnovati svoju bazu, zapošljavanje petero mladih ljudi velika stvar. Srđan , Romeo i Ante, zaduženi su za IT-dio. Sva trojica krenuli su od nule, bez fakultetske diplome, ali s mnogo volje za učenjem, pa su sretni da im je netko pružio priliku. Marija i Petra pri kraju su svog studentskog puta, te su zadužene za marketing i administrativne poslove.

„Nitko od nas nema fiksno radno vrijeme. Imamo svoje zadaće i vremensko razdoblje kada moraju biti obavljene. Dobili smo svu opremu i radimo od kuće, a tjedno se sastajemo za dogovore“, objašnjava nam Petra. Ono što im se najviše sviđa je mogućnost učenja iz prakse.

Cijeli timovi suradnika iz Njemačke firme za koju Alexandra također radi dolaze u Hrvatsku kako bi im prenijeli svoje znanje, svakom u njegovom sektoru. „Mentalitet i način rada kolega iz Njemačke je ono što je nama također bitno usvojiti i što će nam pomoći u međusobnoj suradnji, osobnom razvoju i iskustvu“, smatra Petra.

Da je koncept uspješan potvrđuju upiti i rezervacije firmi i samostalnih klijenata ne samo iz Njemačke, već i iz SAD-a, Irske, Austrije, Ujedinjenog Kraljevstva, Norveške, Rusije. Kako će se stvari dalje odvijati ovisi o svakoj državi i ograničenjima koja su tamo trenutno na snazi. „Moj cilj je svoje znanje i kontakte prenijeti na svoje suradnike kako bi se što prije osamostalili i sami nastavili dalje širiti započeti projekt, te tako i drugima pružiti priliku za daljnje zapošljavanje“, zaključuje Alexandra Horvat.