Europa je prošle godine uvodeći sankcije Rusiji ne bi li oslabila njezin vojni aparat otišla na prisilno odvikavanje od ruskog plina. Odrazilo se to na račune za energiju, a ususret zimi veliko je pitanje bilo i hoćemo li imati dovoljno zaliha plina. Ove godine EU je navodno spremniji, no rasplamsavanje rata na Bliskom istoku moglo bi uzdrmati ovdašnje tržište energije.

Sukob između Izraela i Hamasa potencijalno bi mogao pokvariti odnose EU-a s Bliskim istokom ili još gore – uvući Iran u izravni sukob s Izraelom i njegovim zapadnim partnerima. Iako je tržište zasad relativno mirno, bilo koji od tih scenarija mogao bi izazvati kaos.

Kako je rekla europska povjerenica za energetiku Kadri Simson u intervjuu za Politico, Europa je spremna suočiti se sa skučenim globalnim tržištem nafte i dizela. 'Dužnosnici su naučili lekciju iz rata u Ukrajini i sad rade na razumijevanju svih naših najranjivijih točaka kako bismo ih mogli riješiti na najbolji mogući način i bili spremni na sva izvanredna stanja.

Europski dužnosnici posljednjih tjedana održali su niz sastanaka sa zemljama proizvođačima nafte – kako sa starim prijateljima poput Norveške, tako i s partnerima u nastajanju poput Alžira i Nigerije – kako bi preduhitrili bilo kakve potencijalne poremećaje, kazala je Simson.

'Nakon što se razvila kriza u Gazi, suočeni smo s dva sukoba u europskom susjedstvu. Istočni Mediteran važno je poprište europske energetske sigurnosti jer je europska energetska tranzicija još uvijek upletena u geopolitičke neizvjesnosti', rekla je Simson, pripisujući nedostatak drame na tržištu europskoj pripravnosti i upravljanju krizama koje su uspostavljene kao odgovor na rusku energetsku ucjenu.

Najnoviji sukob Izraela i Hamasa dosad je imao samo ograničen utjecaj na tržišta nafte. Nakon vijesti o napadu Hamasa na Izrael 7. listopada i izraelskog odgovora bombardiranjem Gaze, cijene su prvotno porasle. No cijena brent nafte, koja je referentna za europsko tržište, ovaj tjedan pala je za 4,2 posto, na oko 81 dolar po barelu, dakle otprilike na razinu prije izbijanja sukoba.

Tržišta su zasad uspjela izbjeći jomkipurski scenarij s početka 70-ih, kad je rat između Izraela i njegovih susjeda potaknuo velike arapske proizvođače sa Saudijskom Arabijom na čelu da uvedu embargo na izvoz izraelskim saveznicima. Od tada do danas zaljevske zemlje su značajno poboljšale odnose s Izraelom, a neke su i priznale njegov suverenitet.

Trgovci se stoga klade da će zalihe nafte ostati manje-više stabilne, sve dok se sukob ne proširi. Potencijalno najrizičniji igrač pritom je Iran jer bi u najgorem slučaju mogao zakočiti izvoz zaljevskih zemalja iz Hormuškog tjesnaca, smatra Viktor Katona, analitičar za sirovu naftu.

'Iranska se sirova nafta, iako je pod sankcijama Zapada, u velikim količinama izvozi u Kinu. Ako Izrael krene u napad na iranski teritorij te Iran zbog toga bude primoran izvoziti manje, onda Kina neće imati dovoljno sirove nafte i morat će kupovati negdje drugdje', rekao je Katona, napomenuvši da bi odmah nastala spirala.

Iako je iransko vodstvo opetovano obećavalo da će uništiti Izrael te je javno podržalo Hamasove napade, poreklo je umiješanost u njihovo planiranje i izvršenje. S druge strane Izraelske obrambene snage (IDF) izvele su napade na militante u Siriji bliske s iranskom Islamskom revolucionarnom gardom, no dosad nisu gađale mete unutar samog Irana.

Tržišta plina su pak više osjetila utjecaj rata. Izrael je nekoliko sati nakon Hamasova napada zatvorio pipu na Tamaru jer se govorilo da je to plinsko polje meta raketnih napada. Dok Izrael proizvodi relativno male količine prirodnog plina u odnosu na Rusiju, ključni je izvoznik tog energenta u susjedni Egipat, u kojem je zbog te situacije bilo problema i redovito je nestajalo struje.

Svaka eskalacija s Iranom mogla bi utjecati na tržište plina, kao i na tržište nafte jer se trećina svjetskog ukapljenog prirodnog plina i šestina nafte isporučuju kroz Hormuški tjesnac. 'U slučaju izravnog uključenja Irana u rat, sigurno će porasti cijene', rekao je diplomat EU-a upućen u razgovore o internoj energetskoj strategiji. S druge strane eskalacija ne bi išla na ruku ni Iranu jer bi to podrazumijevalo određene sankcije.

Ipak, kad je riječ o plinu, Europa kotira još uvijek poprilično dobro ponajprije zbog slabe potražnje – mnogi industrijski potrošači i dalje koriste osjetno manje plina nego prije prošlogodišnje energetske krize. Prema podacima Europske komisije, zemlje članice ukupno su za 20 posto smanjile potrošnju prirodnog plina uoči prošle zime, a smanjila se i industrijska proizvodnja. Pritom sve veću ulogu u tome imaju obnovljivi izvori energije. No potrošnja plina je zapravo porasla u listopadu prvi put od početka rata u Ukrajini, što upućuje na to da bi industrija mogla pokušati obnoviti proizvodnju.

No iako su rezerve plina u europskom bloku popunjene više od 99 posto i prije zadanog roka, cijene su i dalje tvrdoglavo visoke na cijelom kontinentu u usporedbi s drugim regijama. To znači da su Europljani izloženiji riziku od kratkoročnih skokova cijene energije, pri čemu bi industrija potencijalno morala ponovno usporiti ako računi postanu previsoki.

Iako smo u boljoj situaciji nego prošle godine, neki upozoravaju da bi moglo doći do problema i u slučaju da države članice prebace fokus sa smanjenja potražnje na poticanje industrije subvencijama.

U ova energetski nesigurna vremena olakotna okolnost za EU je i klima. U posljednja četiri mjeseca pali su temperaturni rekordi diljem svijeta, a prošla zima u Europi bila je druga najtoplija u povijesti mjerenja.