'Suprotstavimo se jednostranim praksama maltretiranja', poručio je kineski predsjednik Xi Jinping proteklog petka, kada je ugostio španjolskog premijera Pedra Sancheza. Jedan je to od niza bilateralnih susreta kineskog vođe i nekog od čelnika zemalja članica Europske unije u jeku ekonomskih zbivanja za koja se čini da su nastavak, ali i eskalacija politike Donalda Trumpa iz njegova prvog mandata.

Podsjetimo, Trump je u ranijem mandatu uveo osnovne carine na uvoz kineske robe, ali i onemogućio dijelu njihovih tehnoloških kompanija poput Huaweija pristup američkim servisima i uslugama, ponajprije Googleu.

Sad je započeo trgovinski rat protiv svih, ali ponajprije usmjeren na Kinu. Nakon uvođenja carina od 10 posto na uvoz automobila, čelika i aluminija te na robu iz Meksika i Kanade, uveo je, a zatim povukao 'recipročne' carine na uvoz iz većeg dijela zemalja. Ostalima je ostavio 90 dana za pregovore nakon što je dio njih, a ponajprije mislimo na Europsku uniju, najavio protumjere, no Kini je odlučio drastično povećati carine.

Nakon početnih 34 posto odlučio je dodati još 20 posto. Kinezi su uzvratili carinama na uvoz od 34 posto, na što ih je Trump najprije podigao na 84, zatim na 125, pa na 145 posto. U srijedu je pak došla najava carina od 245 posto. Peking je na to odgovorio carinama od 125 posto na uvoz američke robe.

Zanimljivo, ova eskalacija uslijedila je nakon što je kineski statistički ured objavio da je nacionalni BDP u prvom kvartalu ove godine porastao za 5,4 posto, što je više od očekivanja.

'Saveznici' se gledaju poprijeko

'U carinskom ratu nema pobjednika', ustvrdio je Xi na sastanku sa Sanchezom, a koji bi mogao biti indikativan. Naime trgovinski odnosi Pekinga i Europske unije nisu najbolji, poglavito ako uzmemo u obzir jesenas uvedene carine na uvoz kineskih električnih automobila od 17,3 do 36 posto (na što je odgovoreno carinama na uvoz mesa, op.a.) te mogućnost ograničavanja prijave tvrtki iz trećih zemalja, pa tako i Kine, na javne natječaje za investicijske projekte. Ne treba zaboraviti to da je Unija od kineskih kompanija izričito tražila detaljne opise inovativnih tehnologija koje koriste, što su u službenom Pekingu ocijenili - prisilom.

'Kina je u zadnjih 20 godina, uz industrijsku politiku, subvencije, smanjenu vrijednost deviznog tečaja, uvela niz takvih praksi, poput politike državne pomoći, koje u EU nisu dozvoljene u tolikoj mjeri. Imate situaciju da nešto u Kini jest dozvoljeno, u smislu državne pomoći korporacijama, a u EU to nije dopušteno te se trebate natjecati na globalnom tržištu pod jednakim uvjetima. Radi se o tome da je Kina ušla u niše i sektore koji su tradicionalno bili europski. Pogledajte što se događa u autoindustriji, u industriji proizvodnje strojeva. To je do prije pet ili 10 godina bilo područje europskih korporacija', započinje profesor političke ekonomije s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, inače vrstan poznavatelj zbivanja u Kini, Kristijan Kotarski.

Pritom nadodaje da europske korporacije imaju sve manje mjesta za rast i ulaganja na kineskom tržištu, naročito u autoindustriji. Nadalje, imaju sve manje mjesta i u brzorastućim ekonomijama poput Indonezije, Malezije i Vijetnama, ali i afričkih zemalja, u kojima je Kina također pojačala svoju ekonomsku prisutnost. Da ne govorimo o prisutnosti kineskih kompanija i njihovih proizvoda na europskom tržištu.

No Kotarski upozorava da postoji još jedno polje prijepora između EU-a i Kine. 'Vladimir Putin ne bi mogao voditi rat da nema pasivnu podršku Pekinga, ne u slanju oružja, nego u opskrbi elektronikom i čipovima s kineskog tržišta. Također, prodaja energije Kini i Indiji drži Rusiju na životu', upozorio je.

Trump radi za Kineze?

Prošlotjedni posjet španjolskog premijera Pekingu samo je jedan u nizu pokušaja zbližavanja dvaju velikih ekonomskih tržišta. Naime još je ranije kineski ministar trgovine Wang Wentao razgovarao s povjerenikom EU-a za trgovinu i ekonomsku sigurnost Marošem Šefčovičem o ponovnom pokretanju razgovora o potpori trgovini.

Dogovoreno je da će ponovno otvoriti pregovore o minimalnim cijenama električnih vozila iz Kine te uspostaviti povoljnije poslovno okruženje za kompanije i trgovinske transfere. Jačat će i komunikaciju u okviru Svjetske trgovinske organizacije (WTO). Wang je poručio Šefčoviču da je 'Kina spremna produbiti trgovinsku, investicijsku i industrijsku suradnju s EU-om'.

Kineski predsjednik je pak još prošle godine boravio u Parizu, Budimpešti i Beogradu. S čelnicima EU-a dosad se nije susreo u četiri oka, iako planira samit u lipnju u Pekingu, na koji planira pozvati europske lidere. No u pozadini iznenadne kineske naklonosti Europi stoji zapravo njihov pokušaj da spriječe dodatno carinjenje svojih proizvoda na drugom najvažnijem tržištu.

'Xi Jinping je imao želju da dođe do sukoba ili razdvajanja između SAD-a i EU-a. To je za njega učinio Donald Trump, kako stvari stoje. Sad spustimo to na razinu niže. Xiju je cilj imati bilateralne odnose s europskim državama radije nego da ima blok od 27 homogenih država. Ako idete na bilateralnu priču, lakše ćete provesti strategiju razdvajanja po staroj latinskoj - podijeli, pa vladaj. On se boji većih carina na kineski izvoz koji ide na tržište EU-a i pokušat će dijeliti zemlje članice tako da podrška zaštiti europske industrije putem carinskih nameta i nekih drugih necarinskih barijera bude osujećena', smatra Kotarski.

Oportunističke namjere ili slabost?

Dakle čini se da Kina pristupa Europi s oportunističkim namjerama te zapravo nastoji stvoriti svojevrstan savez zemalja koje će privući radije nego da ima skup onih koje joj se mogu odjednom oduprijeti. Jasno, kroz mnoštvo bilateralnih suradnji Kinezi vide mogućnost daljnjeg upliva na europska tržišta. No pitanje je hoće li u nekom trenutku početi i politički utjecati na EU, 'šapćući joj na uho' da Amerikanci više nisu pouzdani saveznici, već su to oni. Naime to je Xi već učinio svojom nedavnom turnejom po Vijetnamu, Kambodži i drugim brzorastućim azijskim ekonomijama.

'Ne bih išao toliko daleko u procjenama da bi Kina omogućavala sigurnost EU-a te da bi se tu moglo razviti neko snažno i čvrsto političko ili vojno savezništvo, ali recimo da bi im bilo u interesu da se osigura određeno ekonomsko približavanje kako ne bi bili izolirani. To je sigurno. U najvećem kratkoročnom interesu je da taj izvoz i protok iz Kine, na koji su toliko oslonjeni, a lani su imali 1000 milijardi dolara trgovinskog suficita u trgovini s ostatkom svijeta, i dalje bude neometan. Rizik za Peking je da se i Europska unija zatvori visokim carinama, kao i druge države koje misle da kineske prakse nisu dugoročno dobre za njihovu industrijsku perspektivu', objasnio je Kotarski.

No, s obzirom na to da trenutno SAD diktira tempo po pitanju carina, na prvi pogled ispada da se približavanje Kine Europi doima kao slabost druge najveće svjetske ekonomije. Doduše, iluzorno je očekivati da posljedica neće biti, pogotovo zato što Trump 'nabija' sve veće troznamenkaste tarife iz dana u dan.

Treba naglasiti da se procjene rasta kineskog BDP-a odnose na prvi kvartal ove godine, a Trump je krenuo s visokim carinama tek u travnju, zbog čega će biti zanimljivo vidjeti pokazatelje gospodarskih kretanja u Kini u drugom kvartalu.

Naime kineska industrija trenutno čini trećinu svjetske industrijske proizvodnje s jasnim trendom rasta. Ovakva koncentracija industrijske proizvodnje u jednoj zemlji bila je zabilježena samo nakon Drugog svjetskog rata u SAD-u.

'Nitko se ne može boriti sam. Koliko god je Amerika velika, jasno je da ne može dominirati nad Kinom, ali i obratno. Dakle jasno je da svatko traži svoje saveznike. U svakom slučaju, ako ih Kina ne može kultivirati i izgraditi svoju privlačnost na principu meke moći, da joj ljudi gravitiraju jer u njoj vide uzor koji treba slijediti, onda treba spriječiti da se drugi udruže protiv njih.

Ne treba nikog napasti da bi ostvarila svoje interese, već je dovoljno da nekoga ucijeni da mu neće prodati neke stvari koje su potrebne za industriju ili životni standard potrošača. U tome leži opasnost toga da Kina postane glavni akter u svjetskoj industrijskoj proizvodnji, jer bez ispaljenog metka može ostvariti svoje interese', ističe profesor Kotarski, dodajući da nijedna država 'ne može postati ili ostati velesila ako nema naprednu industrijsku bazu koja je tijesno integrirana s vojnim sektorom'.