Sindikalist Vilim Ribić, jedan od organizatora prikupljanja potpisa za referendum, na 10. javnom predavanju časopisa Banka izjavio je da se ne slaže u potpunosti s referendumskim pitanjem, te da nije za vječne kolektivne ugovore
'Kada kolektivni ugovor istekne, ljudi se trebaju boriti za svoj posao. To je demokracija', rekao je Ribić.
Dodaje da je paradoksalno da kad jedan takav ugovor istekne, zapravo postaje snažniji nego dok je vrijedio. Prema njemu, pitanje za referendum trebalo se fleksibilnije postaviti, no nije imao podršku većine sindikata.
Ako Vlada zna procijeniti što je za nju korisno sjest će sa nama za stol i otvorit će lepezu pitanja, nastavlja Ribić. Sindikati su Vladi poslali pismo u kojem se navodi što traže, te sada čekaju odgovor.
Prema Ribiću, ako se Vlada ne dogovori sa sindikatima, održi referendum o izmjenama Zakona o radu, može se pozdraviti s pobjedom na sljedećim izborima. To je karta na koju igraju sindikati, budući da im više nije primarno cilj održavanje referenduma, već rješavanje više pitanja koja ih već godinama muče.
Peticiju koju je potpisalo 813.016 građana odnosi se na raspisivanje referenduma o produženoj primjeni pravnih pravila sadržanih u kolektivnim ugovorima, pa se iz publike postavilo pitanje s kojim legitimitetom sindikati sada njih koriste za druga pitanja, poput ukidanja pravilnika o radu, dogovor o radu nedjeljom ili organiziranja sindikata u privatnom sektoru. Pitanje je imaju li sindikati pravo otvarati nove pregovore s Vladom prije održavanja referenduma.
'Dok ne predamo potpise, mi vodimo igru. Ako oni vrijede za rješavanje 30 pitanja, izdali bi građane da se dogovorimo za tri', odgovara Ribić dodajući da ne traže nikakav novac, već prava.
'Tko će vam sve to dati?', zapitao je Viktor Gotovac, asistent na Pravnom fakultetu u Zagrebu, koji je također sudjelovao na predavanju. Misli da je sada sve na sindikatima koji ambiciozno žele puno i iako će to možda biti dobro za njih, nije siguran da će isto vrijediti za sve.
Prema njemu, ljudi koji su potpisali za referendum žele promjene, žele da se učini nešto veliko i da netko preuzme odgovornost. Pritom, prema Gotovcu, najveći je problem u dogovaranju, jer dogovor kod nas nema ime i prezime pa se ni pogreške ne pripisuju pojedinim osobama, a postavlja i pitanje njihove efikasne provedbe.
Podsjeća da je cijeloj situaciji sa ZOR-om prethodilo razdoblje dijaloga i demokracije u Gospodarsko-socijalnom vijeću koje nije polučilo rezultat. Zbog toga, Gotovac ne zagovara da se rješenje pronađe u socijalnom dijalogu, kako se to često spominje, već smatra da bi Vlada trebala preuzeti svu odgovornost.
