Morski povjetarac, jako sunce i topla klima učinili su brda na Crnom moru omiljenom destinacijom za bogate Ruse. U živopisnom pejzažu s panorama-pogledom u blizini Gelendžika nalazi se i "Putinova palača", piše DW.

Ruski oporbeni aktivist Aleksej Navaljni, koji se nakon trovanja i povratka s liječenja u Njemačkoj nalazi u ruskom zatvoru, učinio je u jednom od svojih istraživačkih video zapisa Putinovu palaču svjetski poznatom. U proteklih nekoliko desetljeća na ovim prostorima otvaraju se jedna vinarija za drugom - za multimilijunaše i milijardere iz neposredne blizine Kremlja ovaj "hobi" je ujedno i statusni simbol.

„Od svega što sam tamo vidio zanimalo me je samo jedno – vinarstvo", rekao je Vladimir Putin u siječnju 2021., razgovarajući u jednoj televizijskoj emisiji sa studentima. On je ujedno istaknuo da nema nikakve veze s tom "palačom".

No, on je u toj emisiji priznao da ga je impresioniralo susjedno imanje poznate ruske vinarske kuće Abrau Durso. Najveći dioničar te tvrtke je njegov prijatelj i savjetnik Boris Titov, koji je i ombudsman za rusko gospodarstvo.

Titovu nikakav izdatak nije prevelik za vinariju koju već godinama vodi njegov sin Pavel. Kako pokazuju carinski podaci ImportGeniusa, vodećeg svjetskog informacijskog servisa za uvozno-izvozne branše, za tu vinariju se nabavlja samo ono najbolje iz cijele Europe. Rasad, bačve i oprema za proizvodnju dolaze od najboljih dobavljača iz Italije. Dizajnerske boce kompanije Saverglass nabavljaju se iz Francuske.

Prema pisanju medija, Putinov omiljeni brend je suho crno vino Usadba Divnomorskoe. Kako potvrđuju fotografije jelovnika, objavljene u medijima, posljednjih godina su na prijemima ovim vinom posluženi visoki državni gosti - poput Aleksandra Lukašenka i Xi Jinpinga.

Vinova loza Merlot, kako je saznao Aleksej Navaljni, raste u neposrednoj blizini "Putinove palače" kod Gelendžika. Vinograde su prije desetak godina prvi zasadili vlasnici imanja Abrau Durso.

2019. je "Lazurnaju jagodu", firmu-kćerku tvrtke Abrau Durso koja je vlasnik vinarije i vinograda, preuzeo Genadij Timčenko, oligarh iz Putinovog užeg kruga. Udio je imao i Vladimir Kolbin, kojeg su mediji identificirali kao sina Putinovog prijatelja iz djetinjstva.

Utjecajni i bogati vlasnici ne štede na proizvodnji vina. Za nadgledanje proizvodnje angažirali su talijanskog enologa Mattea Colettija. Vladimir Putin mu je 2021. dao rusko državljanstvo. Uprkos sankcijama zbog ruskog rata protiv Ukrajine, specijalist iz Italije nastavlja raditi u Rusiji. Ali sada se i on suočava s problemima.

Na prijemima u Kremlju rusko vino se ne služi u bocama ruskih proizvođača, već u talijanskim dizajnerskim bocama brenda Vetri Speciali. Međutim, od početka ruske invazije na Ukrajinu ova tvrtka više ne radi s Putinovim vinarima.

"Zapravo, sve gospodarske i financijske transakcije sRusijom su zaustavljene, mi više ne isporučujemo svoje proizvode u Rusiju, čak ni u rusku vinariju 'Usadba Divnomorskoe'", rečeno je DW-u iz sjedišta kompanije Vetri Speciali u Trentu.

Čime začepiti boce?

Ali boce nisu jedini problem za vinare iz Kremlja. Od ljeta prošle godine zabranjena je isporuka plutanih čepova iz EU-a u Rusiju. "U našoj proizvodnji koristimo prirodne nebijeljene čepove najbolje klase A. Za njihovu izradu prvo se sakupi kora pluta od hrasta starog najmanje 52 godine, a zatim se sortira po kvaliteti", napisali su na Instagramu, kratko prije napada Rusije na Ukrajinu, proizvođači vinskog podruma „Usadba Divnomorskoe". Flaše vina se zatvaraju "samo najboljim čepovima vodećih dobavljača".

Jedini problem je što su svi vodeći dobavljači u EU-u. "Od početka rata u Ukrajini naša tvrtka je potpuno prestala izvoziti u Rusiju i obustavila je sva ulaganja u tu zemlju”, rekao je za DW Corticeira Amorim iz Portugala, vodeći svjetski proizvođač čepova i predmeta od hrastovog pluta. Na Portugal otpada 70 posto svjetske proizvodnje pluta od hrasta, a slijedi Španjolska s udjelom od skoro deset posto.

Međutim, podaci sa carine pokazuju da "Abrau Durso" i "Usadba Divnomorskoe" i dalje koriste čepove tvrtke "Corticeira Amorim". Za proizvođače vina koji žele biti u premium kategoriji prirodno pluto je bitna karakteristika, objasnio je za DW Utz Graafmann, izdavač poznate njemačke platforme Wein.Plus.

"To je tradicija. Tehnički, čep možete zamijeniti sintetičkim ili čepom na navoj. Ali proizvođači se često ne mogu na to odlučiti, jer se boje da će njihovo vino biti okarakterizirano kao jeftino", kaže ovaj stručnjak. Osim toga, prirodni čep je nezamjenjiv ako vino nakon sazrijevanja u bačvi treba nastaviti sazrijevati u boci. Konačno, visokokvalitetni prirodni čep osigurava ograničen, ali stalan protok kisika u bocu.

Obilazni put preko Turske

Prema carinskim podacima koji se odnose na ImportGenius, od srpnja 2022. godine, kada je stupio na snagu embargo EU-a, "Abrau Durso" je nastavio uvoziti čepove portugalske tvrtke "Corticeira Amorim", ali preko Turske. Pošiljatelj carinskih deklaracija nije dobavljač Amorim Cork S.A., kao što je bio slučaj prije uvođenja sankcija, već turska logistička tvrtka Mepline Lojistik, koja isporučuje robu iz Istanbula.

Za 2023. godinu još nema podataka o radu firme ImportGenius. "Abrau Durso" ne odgovara na upite da li se sankcije i dalje zaobilaze - preko Turske. Nije moguće ni stupiti u kontakt s "Usadba Divnomorskoe", jer njihova internetska stranica daje samo brojeve telefona trgovačke kuće "Abrau Durso".

Zato DW nije mogao saznati kako vinari iz Kremlja žele riješiti svoje probleme, uzrokovane sankcijama EU-a, i utječu li te sankcije već sada na kvalitetu njihovih vina.

U međuvremenu, portugalska kompanija "Corticeira Amorim" kaže da ne zna ništa o isporukama u Rusiju preko Turske. "Obavijestili smo naše bivše kupce u Rusiji da im više ne želimo isporučivati čepove od pluta ​​zbog ruske invazije na Ukrajinu”, rekli su iz te tvrtke.

Što se tiče kontrole lanca snabdijevanja, bit će razmotrene dodatne provjere kako bi se ublažio rizik zaobilaženja sankcija EU-a, s obzirom na informacije o isporukama preko Turske.

U slučaju kršenja sankcija, dobavljači se suočavaju s kaznom i do 10.000 eura. Europska komisija je prošle godine predložila da se minimalna novčana kazna podigne na pet posto godišnjeg prometa tvrtke te da se zaobilaženje sankcija proglasi kažnjivim prekršajem.