U medijskim napisima spominje se uvođenje poreza na kuće za odmor za iznajmljivače te o obvezi plaćanja PDV-a na usluge turističkih agencija i posrednika poput Booking.coma. Je li su zaista u pitanju novi nameti ili je riječ o nerazumijevanju poreznog sustava?

Tko plaća porez na kuće za odmor?

Porez na kuće za odmor uveden je s namjerom oporezivanja nekretnina koje se ne koriste za stanovanje. Plaćaju ga vlasnici nekretnina koje se povremeno koriste i to samo u jedinicama lokalne uprave koje su donijele odluku o uvođenju ovog poreza.

Zakonom je utvrđen raspon oporezivanja u iznosu od 0,66 do 1,99 eura po četvornom metru korisne površine. To znači da za prosječnu vikendicu ili apartman od 70 kvadrata vlasnik plaća minimalno 46,2 eura, a maksimalno 140 eura poreza godišnje.

Navedeni porezni raspon utvrđen je početkom devedesetih godina i od tada se nije mijenjao. Aktualnim zakonskim izmjenama predlaže se povećanje gornje granice raspona na pet eura po kvadratu. Time se lokalnim jedinicama otvara mogućnost da povećanjem tog poreza smanje ovisnost o transferima iz središnje države.

U praksi lokalne jedinice u atraktivnim turističkim područjima na Jadranu naplaćuju maksimalni porez dok je u unutrašnjosti Hrvatske on u pravilu niži.

Porez na kuće za odmor za iznajmljivače nije novi namet

Obveznici poreza na kuće za odmor su i iznajmljivači, oni koji svoje nekretnine iznajmljuju na bazi dnevnog najma. Ovaj porez za njih nije nikakva novost, pri čemu treba naglasiti da obveza plaćanja ovog nameta, kao i njegova visina, ovisi o odluci lokalnih vlasti.

Prema tumačenju Porezne uprave, porez na kuće za odmor i porez na dohodak koji plaćaju iznajmljivači utvrđuju se neovisno jedan o drugom. Porez na kuće za odmor utvrđuje se po osnovi vlasništva i načina korištenja određene nekretnine, a porez na dohodak utvrđuje se po osnovi obavljanja djelatnosti prema ostvarenim prihodima ili po drugom kriteriju.

'Ako se djelatnost iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima pruža samo u dijelu kalendarske godine, razvidno je da se takva nekretnina koristi povremeno ili sezonski te bez obzira na obavljanje djelatnosti u predmetnoj nekretnini ista podliježe obvezi plaćanja poreza na kuće za odmor', stoji u tumačenju Porezne uprave.

Dakle porez na kuće za odmor za iznajmljivače nije novi namet. Novost je povećanje raspona oporezivanja, a hoće li u konkretnom slučaju doći do uvođenja ili povećanja postojeće porezne obveze, ovisi o odluci čelnika lokalne uprave.

PDV na uslugu posredništva

Pojedini iznajmljivači ovih dana primili su dopis iz Porezne uprave, kojim se od njih traži da dostave izvješće o plaćenom PDV-u na usluge posrednika (putničke agencije, platforme za oglašavanje i sl.).

Ni plaćanje PDV-a na proviziju stranih posrednika nije nikakva novost. Ova obveza postoji od 2013. godine, kada je Hrvatska postala članicom Europske unije.

Obračun i plaćanje PDV-a na proviziju stranih agencija i posrednika obveza je svakog iznajmljivača paušalista. Ako iznajmljivač surađuje s posrednicima iz EU-a, dužan je zatražiti PDV identifikacijski broj i platiti hrvatski porez. Ako posluje isključivo s poreznim obveznicima iz trećih zemalja (izvan EU-a), tada nije obvezan zatražiti PDV identifikacijski broj, ali na obavljenu uslugu mora obračunati i platiti hrvatski PDV.

Pritom treba naglasiti da dodjela PDV identifikacijskog broja nije isto što i upis u registar obveznika PDV-a te se samom dodjelom PDV identifikacijskog broja iznajmljivač ne upisuje u registar obveznika PDV-a s obzirom na to da privatni iznajmljivači paušalci nisu obvezni zaračunavati ni naplaćivati PDV na svoje usluge.

Dakle u ovom slučaju riječ je samo o kontroli provođenja propisa i ispunjavanju obveza. Porezna uprava ističe da su usporedbom razmijenjenih podataka s pojedinim platformama uočene nelogičnosti u prijavi podataka kod pojedinih iznajmljivača.