U današnje vrijeme sveprisutnog interneta, pametnih mobitela i raznih aplikacija teško je pobjeći od raznih manifestacija raskoši i luksuza. Bilo da je riječ radi o djeci novopečenih bogataša koja se bahate po instagramima i sličnim izložbama kiča i neukusa, ili o njihovim roditeljiima koje na prestižnim lokacijama okom kamera hvataju razni mediji. Kud god se okrenemo, gotovo odsvud vrebaju bljesak zlata i dijamanata, mjehurići šampanjca, ulaštene limuzine i sportski automobili, skupe toalete, i ostale luksuzarije.

Nije stoga ni čudno da se većinu dobrostojećih na tim fotografijama lako prepoznaje, čak i onda kad je riječ o nešto povučenijim tipovima biznismena poput Billa Gatesa, Warrena Buffetta, Richarda Bransona ili Romana Abramoviča. Ako se već i ne guraju u medije, nije da od njih baš bježe. I dok su američki, ruski, pa čak i kineski bogataši redoviti gosti u medijima, o njemačkim se milijarderima gotovo ništa ne zna.

Iz toga bi se na prvu loptu možda moglo zaključiti da ih nema, no nije baš tako. Popularna lista svjetskih milijardera koju održava poznati američki magazin Forbes pokazuje da Njemačka ima barem dvostruko veći broj bogataša od Velike Britanije, njih više od stotinu. Dapače, nakon Sjedinjenih Američkih Država i Kine, Njemačka je na trećem mjestu po broju milijardera, a u odnosu na broj stanovnika ima ih tek nešto manje od SAD-a.

Trgovina, industrija, građevina...

Samozatajnošću njemačkih superbogataša pozabavili su se u posljednje vrijeme britanski tjednik The Economist i njemačka televizijska kuća Deutsche Welle. Otkrili su da postoji niz razlika zbog kojih se za veliki dio njemačkih milijardera čak ne zna ni kako izgledaju. Čak i kad se spomenu imena Dietera Schwarza, obitelji Albrecht, Heinza Hermanna Thielea, Susanne Klatten, obitelji Reimann, Dirka Rossmanna, obitelji Schaeffler ili Simone Bagel-Trah, teško bi se među njima moglo izdvojiti neko koje je općepoznato kao ime najbogatijeg čovjeka svijeta Jeffa Bezosa ili osnivača Facebooka Marka Zuckerberga.

Za svoj 45-minutni dokumentarac o tajnom životu njemačkih superbogataša Deutsche Welle je uspjela naći tek dvojicu milijardera: Dirka Rossmanna i Michaela Otta. Rossmann je osnivač jednog od najvećih njemačkih lanaca drogerija i bogatstvo mu se procjenjuje na oko 4,3 milijarde dolara. Michael Otto je sin Wernera Otta, koji je osnovao poznatu kompaniju za katalošku prodaju. Michael je kompaniju uspješno prilagodio suvremenom poslovanju, a imovina obitelji Otto se procjenjuje na oko sedam milijardi dolara.

Rossmann i Otto već su, zapravo, maleni dio odgovora na pitanje što razlikuje njemačke superbogataše od američkih i drugih. No, njima je potrebno dodati i 'tešku kategoriju'. Najimućnijim njemačkim bogatašima smatraju se bratići Karl i Theo Albrecht, te njihov konkurent Dieter Schwarz. Zajednička imovina bratića Albrecht i njihovih obitelji procjenjuje se na više od 50 milijardi dolara, a proizlazi iz vlasništva trgovačkog lanca Aldi.

Dieter Schwarz, pak, kontrolira trgovačke lance Lidl i Kaufland i njegovo se bogatstvo procjenjuje na oko 22 milijarde dolara. Unatoč tome, čak ni poznati Forbes nema njegovu fotografiju.

Bogatstva svih spomenutih proizlaze iz trgovačke djelatnosti i to je dio razloga zašto se za njih ne zna. Novac njemačkih bogataše dobrim dijelom dolazi iz sektora koji se ne smatraju atraktivnima. Dok su bogatstva američkih i ruskih bogataša, primjerice, izrasla na internetskim tehnologijama, u financijama, medijima ili u energetici, njemački milijarderi dolaze iz sektora trgovine, industrije, proizvodnje strojeva ili građevine.

Do kapitala naslijeđem, uz stroga pravila  

Majka Maria-Elisabeth i sin Georg Schaeffler, čije se zajedničko bogatstvo procjenjuje na više od 15 milijardi dolara, kontroliraju jednog od najvećih svjetskih proizvođača kugličnih ležajeva. S otprilike istom imovinom raspolaže Heinz Hermann Thiele i njegova obitelj, u čijim se rukama nalazi Knorr-Bremse, jedan od najpoznatijih svjetskih proizvođača kočničkih sustava za vozila. Čak ni kad bogatstvo proizlazi iz vlasništva u BMW-u, poput onog Susanne Klatten i ostatka njene obitelji Quandt, za njemačke milijardere se opet baš i ne zna.

Čak i način na koji Nijemci stvaraju bogatstvo je drukčiji. Dok se američki milijarderi bogate velikim poslovnim probicima i skokovima koje prate mediji, njemačke milijarderske obitelji obogaćuju su postupno, manje primjetnim koracima. Vrlo često su izvor bogatstva obiteljska nasljedstva i neki komentiraju da se među najbogatije Nijemce vrlo teško uvrstiti samo temeljem plaće, čak i kad se radi o direktorima najpoznatijih kompanija. Njihovi primici su nekoliko puta niži od primitaka njihovih američkih kolega.

Drugi dio razloga za relativnu nepoznatost njemačkih superbogataša leži u kulturi. Dok se u SAD-u ili Britaniji bogatstvo smatra znakom uspjeha, u njemačkom društvu takav stav nije toliko proširen. Prema izjavama nekih bogataša, uz to što ne vole da se zna tko su iz sigurnosnih razloga, smatraju da bi razbacivanje bogatstvom naišlo na osudu okoline, zbog čega preferiraju živjeti u manjim gradićima te ne grade ogromne luksuzne vile niti kupuju vrlo skupe automobile. Dapače, potreba za anonimnošću ide toliko daleko da dio industrijskih klanova ima stroga obiteljska pravila o ponašanju u javnom životu i društvenim medijima (poput odbijanja intervjua i izbjegavanja fotografiranja u javnosti), kao i o nasljeđivanju, sudjelovanju u obiteljskim poslovima i druga.

Iz takvog stava proizlazi i uloga njemačkih bogataša u javnom životu. I dok je za ruske ili američke bogataše normalno da ih se vidi s političarima raznih profila (a dio njih svoja bogatstva može zahvaliti upravo tim vezama), njemački milijarderi se ne miješaju u politiku, barem ne na takav način. Umjesto sastanaka s kancelarkom Angelom Merkel oni na politiku pokušavaju utjecati drukčije: kroz udruženja poslodavaca i na slične načine nastojeći da se tako probije njihov glas do Berlina.

Mračne tajne iz nacističke prošlosti

Još jedan prilično važan razlog za izostanak njemačkih milijardera iz javnog života u brojnim slučajevima jest porijeklo njihovog bogatstva. Radi se o milijardama koje su dobrim dijelom proizašle iz korporacija s dugom poviješću i čije je poslovanje nerijetko obilježeno crnom mrljom sudjelovanja u mašineriji nacističke Njemačke. Tako je obitelj Reinmann, koja stoji iza konglomerata JAB, vlasnika raznih poznatih brendova poput Dr Pepper, Krispy Kreme, Au Bon Pain ili Pret A Manger, prije nekoliko mjeseci doznala da su njihovi preci tijekom Drugog svjetskog rata zlostavljali ženske radnice koje su kao roblje iz istočne Europe dovedene na rad u kompaniju.

Posljedica svega toga je da život njemačkih milijardera nije niti izbliza blještavilo luksuza i raskoši koje smo navikli gledati u medijima ili izbliza kad neki drugi poznati bogataši zalutaju na našu obalu. Po svemu sudeći, njima i odgovara život nenametljivosti i anonimnosti. Mnogi bi drugi, a posebno neki poznati novopečeni bogataši, mogli puno naučiti od njih.