Barcelona je nedavno na iznenađenje svih objavila da će od studenog 2028. zabraniti iznajmljivanje apartmana turistima. Potez je to političko lijevo orijentiranog gradonačelnika grada Jaumea Collbonija, kojim želi riješiti ono što naziva najvećim problemom grada – stambenu krizu.

Riječ je o više od 10.000 apartmana, koji trenutačno imaju dozvolu za kratkoročni najam i koji se oglašavaju preko platforme Airbnb. Gradonačelnik na ovaj način želi obuzdati rast troškova stanovanja i omogućiti građanima da mogu živjeti u svojem gradu. No kako će se to doista odraziti na tržište nekretnina, a kako na budućnost putovanja?

Tektonske promjene u industriji putovanja

Barcelona nije jedini grad koji je odlučio strogo regulirati ili čak zabraniti kratkoročni najam. U New Yorku je od rujna 2023. protuzakonito kratkoročno iznajmiti stan, osim u slučaju da ste registrirani u gradu kao takav iznajmljivač i ako ste prisutni u stanu kad netko u njemu boravi.

Berlin je zabranio kratkoročni najam još 2014., da bi ukinuo zabranu četiri godine kasnije, ali i dalje sa strogom regulacijom tržišta. I u mnogim gradovima u Kaliforniji, uključujući Santa Monicu, kratkoročni najam je zabranjen ili strogo ograničen.

Može se reći da je Airbnb od svojih početaka 2007. napravio tektonske promjene u industriji turizma, nudeći fleksibilan smještaj u gradovima diljem svijeta uz obećanje da ćete svoj kratki boravak doživjeti kao jedan od lokalaca, što vam hoteli dotad nisu mogli ponuditi.

Posljednjih godina mnogi glavnog krivca za rast cijena nekretnina i nepovoljan položaj lokalnog stanovništva vide upravo u kratkoročnom najmu.

Je li doista rješenje zabrana kratkoročnog najma?

Kratkoročni najam daje vam priliku da odsjednete na nekoj malo autentičnijoj lokaciji – pruža vam više lokalno, manje kliničko iskustvo, nerijetko po jeftinijoj cijeni od hotela. Izbacivanje kratkoročnog najma s tržišta putovanja jasno će povećati cijene turističkih smještaja. Takvu situaciju mogli bi iskoristiti hoteli, no najdeblji kraj izvući će obitelji.

'Iako se hotelska industrija potrudila kako bi se prilagodila obiteljima, zbog rasporeda soba i cijena, za većinu obitelji nisu opcija, a posebice ne onima s dvoje ili više djece, koji su zainteresirani za kraći boravak u nekom gradu', istaknula je Caitlin Ramsdale iz platforme za obiteljska putovanja Kid&Coe za BBC, dodavši da mora postojati način da se uravnoteže ciljevi nekog grada s potrebama tog segmenta putnika.

'To je velik gubitak za roditelje koji svoju djecu žele upoznati sa svijetom', naglašava ona. No, postavlja se pitanje smanjuje li zabrana (ili ograničavanje) kratkoročnog najma doista cijena stanova i utječe li na fond nekretnina.

Istraživanje Harvard Business Reviewa o utjecaju zabrane kratkoročnog najma u New Yorku, objavljeno ranije ove godine, pokazuje da u ovom slučaju kratkoročni najam nije najveći krivac za visoke cijene najma i da bi regulacija od zabrane bila puno bolje rješenje i za grad i za lokalno stanovništvo. Istraživanje je pokazalo da je jedan od najvidljivijih rezultata zabrane u New Yorku bio zapravo porast cijena hotelskih soba – i to na rekordnih 300 dolara po noćenju u prosjeku.

Turizmofobija i ostali nus-produkti prekomjernog turizma

Zašto se onda gradske vlasti odlučuju na takav potez? Ono što BBC navodi kao jedan od mogućih uzroka je da se tu ne radi samo o brojkama, nego i o tome kako lokalno stanovništvo doživljava turizam.

Španjolska je na razini Europe na svojoj koži možda i najviše osjetila sve negativne posljedice prekomjernog turizma, te su lokalni ljudi možebitno razvili svojevrsnu turizmofobiju zbog onoga što smatraju turističkom industrijom koja im nikako ne ide u korist. U sredinama prenapučenima turistima, lokalni ljudi ne mogu naći stan za najam, zbog čega su nerijetko primorani živjeti puno gorim uvjetima nego što bi bio slučaj da velik broj stanova nije namijenjen kratkoročnom najmu. Negativan naboj se dodatno pojačava kad uzmete u obzir da velik broj tih stanova u većem dijelu godine zjapi prazan.

To naravno nije jedini problem koji uzrokuje stambenu krizu, ali je vjerojatno najvidljiviji. Tu su i plaće koje nisu pratile rast troškova, ali i ograničeni programi izgradnje.

Premijer kanadske pokrajine Britanske Kolumbije David Eby jasno je objasnio srž problema, predstavljajući nova pravila o kratkoročnom najmu.

'Ako kupujete nekretninu za kratkoročni najam, ako kupujete nekretninu da vam samo zjapi prazna, nemojte se sa svojim ulaganjima natjecati s obiteljima i pojedincima koji traže mjesto za život', rekao je Eby.

Bez obzira na to hoće li mjere zabrane uroditi plodom ili ne, one šalju poruku lokalnom stanovništvu da političari osluškuju njihove probleme i da će im dati prednost pored turista.

Koja je alternativa zabranama?

Primjerice Berlin ograničava najmodavce i najmoprimce na maksimalno razdoblje najma od 90 dana tijekom godine. Tako se dopušta djelomičnim najmodavcima da ostvare dodatan prihod, ali i sprječava 'profesionalne' najmodavce da kupe po nekoliko stanova i samo ih daju u kratkoročni najam. Najveći izazov je dakle kako regulirati to tržište i koliko će to koštati?

Najdeblji kraj u cijeloj priči svakako izvlače putnici, dok će hoteli i pansioni s doručkom biti najveći dobitnici, posebice u sredinama gdje je potražnja veća od ponude, pa bi mogli naplaćivati cijene kakve žele.

No, na razini iskustva, to bi se moglo povoljno odraziti na putovanja.

'Zabrana kratkoročnog najma može učiniti putovanja u gradove poput Barcelone autentičnijima. Kad su lokalni ljudi istjerani iz centra grada, izostaje iskustvo prave lokalne atmosfere i kulture', ističe urednica i stručnjakinja za hotele i putovanja u The Timesu Lucy Perrin.

A moglo bi to natjerati i putnike da borave i u nekim manjim mjestima u blizini većih gradova i tako im obogatiti i iskustvo boravka, a i smanjiti tenzije među lokalnim stanovništvom.