Nakon razdoblja od pet uzastopnih godina u kojem su prihodi najvećih svjetskih proizvođača oružja bili u padu, takav je trend doživio preokret, pokazuju podaci koje je krajem prošle godine objavio Međunarodni istraživački institut za mir iz Stockholma (SIPRI, Stockholm International Peace Research Institute). Institut već gotovo tri desetljeća prikuplja javno dostupne podatke o prihodima najvećih vojnih dobavljača i u prosincu su objavljeni konačni podaci za 2016. godinu koji pokazuju da su, prvi put od 2010. godine, prihodi stotinu najvećih vojnih kompanija porasli i to za 1,9 posto na iznos od 374,8 milijardi dolara.

Kao što se može i očekivati, na popisu stotinu najvećih korporacija u vojnoj industriji dominiraju kompanije iz Sjedinjenih Američkih Država. Njihovi prihodi su u 2016. iznosili 217,2 milijarde dolara i bili su četiri posto viši nego godinu prije. Zahvaljujući američkim vojnim akcijama u inozemstvu, kao i prodaji velikih obrambenih sustava drugim državama, udio američkih kompanija na listi porastao je na 57,9 posto, odnosno na gotovo tri petine.

S druge strane, zapadnoeuropske kompanije imale su općenito stabilno poslovanje, uz rast prihoda od neznatnih 0,2 posto na 91,6 milijardi dolara, s time da su među njima transeuropske, francuske i talijanske kompanije zabilježile pad prihoda, dok su prihodi rasli njemačkim i britanskim tvrtkama. Ruski proizvođači oružja i vojne opreme su tijekom 2016. godine ostvarili blagi rast prihoda od četiri posto, a skroman rast je dijelom bio posljedica i ekonomske recesije izazvane međunarodnim sankcijama uvedenim nakon ruske intervencije u Ukrajini. Udio ruskih kompanija na svjetskoj listi se kreće oko sedam posto, s ukupnim prihodima od 26,6 mlrd. dolara.

Uz spomenute najveće proizvođače oružja, na listi koju izrađuje švedski institut nalaze se i kompanije iz nekolicine drugih država, poput Turske, Brazila, Izraela, Indije ili Poljske, a među takvima najveći rast bilježe proizvođači iz Južne Koreje čiji su ukupni prihodi u 2016. porasli za više od 20 posto. Situacija je dijametralno suprotna s druge strane Korejskog prolaza jer je japanska vojna industrija, i njene perjanice poput korporacija Mitsubishi i Kawasaki, tijekom 2016. krenula u drugom smjeru.

Ako se pogledaju pojedinačne kompanije najveći vojni proizvođač u svijetu je američka korporacija Lockheed Martin čiji su prihodi od prodaje vojne opreme u 2016. iznosili 40,8 milijardi dolara. Lockheed je najpoznatiji kao kompanija koja je razvila niz poznatih američkih vojnih aviona poput F-22 ili još modernije verzije F-35, no osim razvoja i proizvodnje zrakoplova posluje i u drugim segmentima vojne industrije.

Listu najvećih nastavljaju ostali proizvođači letjelica. Na drugom mjestu se nalazi Boeing, također već desetljećima zaslužan za proizvodnju niza bombardera, transportera, letećih tankera, izviđačkih i borbenih aviona, a na trećem se mjestu nalazi korporacija Raytheon koja se bavi razvojem i proizvodnjom elektroničkih sustava za vojne i druge namjene, no proizvodi i gotovo dvadeset različitih vrsta avionskih projektila i drugog raketnog oružja.

Listu pet najvećih svjetskih proizvođača vojne opreme dopunjuju još i britanski BAE Systems, čiji se proizvodi nalaze u širokom spektru vojne opreme, od aviona preko podmornica do kopnenih snaga, te američki Northtrop Grumman, kompanija koja se također bavi primarno razvojem zračne tehnologije, od bespilotnih letjelica preko niza raznih drugih specijaliziranih zrakoplova.

Među dvadeset najvećih svjetskih vojnih dobavljača nalaze se još kompanije koje se bave proizvodnjom aviona ili brodova i podmornica poput europskog Airbusa, britanskog Rolls-Roycea (jednog od najprestižnijih svjetskih proizvođača avionskih motora) te ruske tvrtke United Aircraft izrasle na leđima niza bivših sovjetskih i ruskih vojnih proizvođača poput tvrtki Suhoj, Iljušin, Tupoljev, Mikojan i Jakovljev, a koja se i danas bavi proizvodnjom i razvojem aviona nastalih u svojim prethodnicima.

No među najvećima su i ne baš toliko razvikana imena poput talijanske tvrtke Leonardo, koja je do prije godinu dana nosila ime Finmeccanica. Talijanska se tvrtka nalazi na visokom devetom mjestu među najvećim proizvođačima vojne opreme s 8,5 milijardi dolara prihoda iz tog segmenta proizvodnje.

Na listi dvadeset najvećih nalazi se i konzultantska tvrtka Booz Allen Hamilton poznata po tome da dobar dio poslova radi za američku vojsku. Za tu je tvrtku radio i informatičar Edward Snowden koji je 2013. objavio do tada nepoznate podatke o tome koliko detaljno i koliko široko američke vlasti prisluškuju komunikacije u SAD-u i diljem svijeta. Snowden se od tada nalazi u privremenom egzilu u Rusiji.

Činjenica da se jedna takva kompanija nalazi među dvadeset najvećih dobavljača vojne opreme, pokazuje i koliko se situacija promijenila u posljednja tri desetljeća. Vojna industrija danas je primorana sve više pažnje posvećivati elektronici, informatici, pa čak i takvim vrstama 'ratovanja', dok potreba za klasičnom opremom kojom bi se koristili vojnici u nekom otvorenom sukobu ne raste toliko.

SIPRI je bazu podataka koja se odnosi na prodaju oružja u vojne svrhe domaćim i inozemnim kupcima, počeo stvarati 1989. godine, a 2002. započela je i njena objava. Od tada do danas ukupni godišnji prihodi najvećih svjetskih proizvođača vojne opreme porasli su za 38 posto, a prihod koji kompanija mora ostvariti da bi se našla među prvih stotinu skočio je s 300 milijuna dolara u 2002. na 700 milijuna u 2016. godini.

Ako se uzme u obzir da prikupljeni podaci ne sadrže i informacije o proizvodnim djelatnostima unutar samih vojski, kao i podatke o kineskim proizvođačima vojne opreme, uz napomenu da je upravo Kina posljednjih godina ponovo počela davati puno pažnje vlastitoj vojnoj opremljenosti, jasno je da su iznosi koji se okreću u svjetskoj vojnoj industriji i bitno viši od spomenutih. Neosporna je, dakle, i dalje istina da tamo gdje zvecka oružje, zvecka i novac.