SELE NA JUG

Ultraskupi Monaco otjerao dio sportaša u Dubai

18.09.2016 u 07:00

Bionic
Reading

Domaći tenisači Ana Konjuh i Borna Ćorić bi s milijun dolara u Monacu mogli kupiti tek petnaestak kvadrata stana, a u Dubaiju, gdje imaju prebivalište, i puno više od stotinu

Monaco, sitna mediteranska državica, već je desetljećima sinonim za luksuz, ekstravaganciju, ekskluzivu, bogatstvo i životni stil koji si mogu priuštiti samo oni s popriličnim brojem znamenki na bankovnom računu. Ugodna klima, položaj na Francuskoj rivijeri, brojne prilike za zabavu i odmor, tek su dio privlačnosti monarhije na čijem se čelu već više od sedam stoljeća nalazi kuća Grimaldi.

Ono što Monaco izdvaja od vrlo bliskih francuskih gradova Nice ili St. Tropeza i čini ga posebno privlačnim za izuzetno imućne je njegov legendarni status porezne oaze. Još od 1969. godine u ovoj državi-gradu ne postoji porez na dohodak. Uz to, i drugi porezi za fizičke osobe puno su blaži nego u drugim razvijenim državama. Jedina iznimka od toga su francuski državljani koji žive u Monacu, a koji, temeljem dogovora s Francuskom, porez na dohodak plaćaju prema francuskim zakonima.

Već desetljećima je, stoga, Monaco vrlo poželjno mjesto za boravak i život izvan dosega poreznih vlasti. Tamo se nastanjuju slavni glumci, poznati poduzetnici, ne nedostaje ni onih koji su do bogatstva došli sumnjivim putevima, a još jedna grupa ljudi koje se može vidjeti na monegaškim ulicama su i prominentni sportaši. Među poznatijima je, recimo, trenutno najbolji svjetski tenisač Novak Đoković koji već godinama živi u Monacu, a po prebivalištu u Monacu poznati su i hrvatski tenisači Goran Ivanišević, Marin Čilić te tenisačica Donna Vekić


Upravo su tenisači među sportašima oni koji posebno gravitiraju Monacu. Od pedeset najboljih tenisača, prema najnovijoj ATP listi, njih sedam ima prijavljeno prebivalište u Monacu. Među tenisačicama, među pedeset najbolje rangiranih na WTA listi, njih pet odnosno deset posto stanuje u Monacu. Uzme li se u obzir da državica ima oko 37,5 tisuća stanovnika, mogli bismo napraviti usporedbu kao da, recimo, u Varaždinu živi petnaestak od stotinu najboljih svjetskih tenisača i tenisačica. Ali, na puno manjem području - površina Monaca je tek dva kvadratna kilometra.

Tenisači, naravno, nisu jedini sportaši koji žive u Monacu. Grad je vrlo atraktivan dom za one sportaše koji se bave individualnim sportovima u kojima se često putuje na sve strane svijeta. Vrlo poznati stanovnici Monaca su tako i vozači Formule 1, atletičari, igrači golfa i biciklisti. Slična situacija je i izvan sporta. Osobe koje se bave zanimanjima kojima zarađuju u velikom broju zemalja, poput vrhunskih muzičara i dirigenata, ili manekenki u modnoj industriji, također često biraju Monaco kao mjesto za stanovanje.

Uz porezne razloge, slavni imaju i niz dodatnih poticaja da se nasele u Monacu. Država je poznata po visokoj sigurnosti, kvaliteti života, kao i po nepostojećoj toleranciji za naporne fotoreportere – popularne paparazze. Sve to ima, naravno, i svoju cijenu, a u slučaju Monaca to je cijena nekretnina


Monaco se već godinama nalazi na samom vrhu svih lista gradova po skupoći nekretnina. Ne konkuriraju mu niti Tokio, niti London, ni New York, ni Pariz, pa čak niti Dubrovnik. Jedini koji mu se tek posljednjih nekoliko godina malčice približio je Hong Kong, no Monaco bez imalo sumnje i dalje ostaje najskuplji grad na svijetu za kupiti ili iznajmiti nekretninu.

I tu se krije mala zamka za sve one koji bi, poput najpoznatijih sportaša ili manekenki, poželjeli prijaviti prebivalište u Monacu. Kako bi se registriralo prebivalište potrebno je imati dokaz o kupljenoj ili iznajmljenoj nekretnini. A uz to i dokaz o određenoj sumi novca na bankovnom računu

O kojim svotama se radi? Izvještaj poznate britanske agencije koja se bavi trgovinom nekretninama Knight Frank, a koji se temelji na cijenama za visoku klasu nekretnina s kraja prošle godine, pokazuje da u Monacu za milijun američkih dolara možete kupiti 17 kvadrata stana. Preračunato, jedan kvadratni metar stoji nešto više od 400 tisuća kuna, četrdeset puta više nego u Zagrebu.


U toj cijeni nekretnina leži i dio razloga zašto se posljednjih nekoliko godina kao strateško prebivalište sportaša sve više spominje i jedan drugi grad. Dubai. Glavni grad jednog od sedam emirata koji čine Ujedinjene Arapske Emirate, baš kao i Monaco nema poreza na dohodak. No, cijene nekretnina su u Dubaiju oko osam do deset puta niže. Za spomenutih milijun dolara za koje biste u Monacu mogli kupiti petnaestak kvadrata stana, u Dubaiju možete kupiti i daleko više od stotinu. Kao i Monaco, možda čak i bolje jer Monaco gravitira aerodromu u francuskoj Nici, Dubai je zračno vrlo dobro povezan s cijelim svijetom što je vrlo povoljno za one koji često putuju.

Ako se uzme u obzir da je i cijena svakodnevnog života u Dubaiju dosta niža nego je to u Monacu gdje hrana u trgovinama, primjerice, stoji otprilike kao i u susjednoj Francuskoj, onda nije čudo da Dubai polako postaje dovoljno popularan da ga tenisači odabiru za mjesto stanovanja umjesto Monaca. Tako je među vodećim svjetskim tenisačima, Francuz Lucas Pouille, 18. na listi ATP-a, za svoj dom odabrao Dubai, a "susjede" su mu tenisačice Svetlana Kuznjecova i Jelena Janković. Od naših tenisača društvo im na tamošnjim teniskim terenima rade Borna Ćorić i Ana Konjuh


Osim kao bitno jeftinije mjesto stanovanja Dubai bi se za sportaše mogao pokazati i kao vrlo dobrom investicijom. Dok cijene u Monacu teško da mogu rasti više od tri do pet posto godišnje, za Dubai je taj potencijal puno veći. Iako se Dubai po skupoći nalazi već vrlo visoko među bliskoistočnim gradovima činjenica da cijene nekretnina iznose tek trećinu ili četvrtinu cijene koju bi imale u nekim drugim velikim svjetskim gradovima, govori da još ima sasvim dovoljno mjesta za rast. Drugim riječima, sportaš koji kupi nekretninu u Monacu može računati s rastom njene vrijednosti od tek pokoji postotak u godinu dana, dok je taj potencijal za rast u Dubaiju puno viši.

Dubai kao grad na Arapskom poluotoku, očekivano, ne pruža baš sve što i Monaco. No kao destinacija koja je prije tridesetak godina bila malo više od nekoliko nebodera u pustinji i koja je u međuvremenu izrasla u atraktivno mjesto za život, očito i dalje ima mjesta za rast kvalitete života. A ako uz to još ne morate plaćati poreze, jasno je zašto nekim sportašima 'trening na pijesku' može čak biti i privlačan.

Save