Dio svjetskih medija posljednjih dana donio je vijesti o parlamentarnim izborima u Latviji koji su održani prošlog vikenda, a među glavnim informacijama bila je relativna pobjeda stranke pod imenom Harmonija. Punim imenom Socijaldemokratska stranka Harmonija, politička opcija na čijem se čelu nalazi Nils Ušakovs, dugogodišnji gradonačelnik latvijskog glavnog grada Rige, smatra se i glavnom političkom opcijom ruske etničke manjine u Latviji. Prema ovogodišnjoj procjeni stanovništva, od dva milijuna građana u Latviji oko četvrtinu stanovništva čine Rusi, dok se udio Latvijaca kreće nešto iznad 60 posto. Harmonija je na izborima osvojila nešto manje od 20 posto glasova, što je bio najbolji pojedinačni rezultat bilo koje stranke.

Kao stranka Harmonija je formirana na prijelazu između 2009. i 2010. godine iz tri tada postojeće stranke, a smatra se proruskom iako se posljednjih godina pokušava odvojiti od takvog imidža. Do prošle godine imala je sporazum o suradnji s Jedinstvenom Rusijom, strankom koja stoji iza ruskog predsjednika Vladimira Putina. Taj je sporazum raskinut te je u svojim redovima promovirala i niz latvijskih političara. Etnički Rusi, koji se u baltičkim državama još od osamostaljenja često nalaze u podređenom položaju, što rezultira i time da mnogi nemaju ni državljanstvo, u Latviji su je vidjeli kao glavnog promotora svojih interesa.

Zbog toga su pojedini mediji požurili njenu relativnu pobjedu proglasiti novim proruskim utegom na već iznimno opterećenoj baltičkoj vagi između Europske unije i Rusije, ali situacija je ponešto drukčija. Kao prvo, Harmonija je zapravo izgubila podršku. I na parlamentarnim izborima 2014. godine ta je stranka imala relativno najveći broj glasova (23 posto), ali je vladu formirala koalicija triju drugih stranaka. Nakon novih izbora Harmonija će u parlamentu imati jedno mjesto manje nego u dosadašnjem sazivu.

Latvijsku vladu, kojoj se od 2016. na čelu nalazi Māris Kučinskis, čini koalicija triju stranaka s desne strane političkog spektra, a one su stubokom poražene na novim izborima. Prije četiri godine te su tri stranke zajednički osvojile podršku 58 posto glasača, a danas im povjerenje poklanja njih tek nešto više od četvrtine. Građani Latvije duboko su razočarani svojim političkim vodstvom koje optužuju za korupciju, s time da dugogodišnji guverner središnje banke Ilmārs Rimšēvičs već čeka početak suđenja u slučaju sumnje u primanje mita.

Razočaranje političkim establišmentom, koje već godinama podgrijava ustajali politički gulaš u mnogim državama svijeta, natjeralo je latvijske birače da svoje povjerenje poklone dvjema novim strankama za koje se nadaju da će donijeti promjene. Populistička KPV (od latv. Kam pieder valsts? - Kome pripada država?) i Nova konzervativna stranka (JKP, Jaunā konservatīvā partija), obje formirane u posljednje četiri godine, osvojile su zajednički gotovo 28 posto glasova. Pojedinačno, KPV ima blagu prednost pred JKP-om, ali ta je razlika manja od jednog postotka.

Latvijcima tako sada slijede pregovori o koaliciji koja će voditi državu. Komentatori Bloomberga primjećuju da čak i ako Harmonija završi kao dio vladajuće koalicije, malo je vjerojatno da će se Latvija više okrenuti Rusiji. Realnost koalicijske vlade zauzdat će tako bilo kakve proruske osjećaje. Ušakovs je nedavno izjavio da njegova stranka 'podržava ujedinjeni stav Europske unije prema Rusiji, ma kakav on bio', iako se Latvija nalazi među državama koje su najviše pogođene europskim sankcijama nametnutim Rusiji zbog konflikta u Ukrajini. Jaču političku vezu s Rusijom imaju, primjerice, talijanska Liga i austrijska Slobodarska stranka, koje se nalaze u vladama svojih država, a imaju i sporazume o suradnji s Putinovom Jedinstvenom Rusijom.

Etničke Ruse u baltičkim državama godinama se smatra polugom na koju se Putin može osloniti želi li dalje destabilizirati odnose unutar Europske unije. Nesnošljivost između autohtonih nacija i Rusa u Estoniji, Latviji i Litvi, kao posljedica odnosa iz doba Sovjetskog Saveza, godinama je Ruse ostavljala u svojevrsnom mjehuriću ruske kulture i jezika te pod utjecajem ruskih medija i bez prevelikih mogućnosti za stabilizacijom odnosa.

No dobar dio njih profitirao je od jedinstvene situacije u kojoj iskorištavaju pozitivne strane koje im donosi bliska veza s Rusijom i činjenice da žive u Europskoj uniji, čime su im granice puno šire otvorene nego ostalim građanima bilo EU-a, bilo Rusije.

Mihail Hodorkovski, nekada najbogatiji Rus i naftaš, a sada politički azilant koji je svoje političke ambicije nasuprot Putinu platio dugogodišnjom 'sibirskom ekspedicijom', nedavno je latvijskim medijima izjavio da će 'Putin pokušati (...) natjerati političare da se ne osjećaju sigurnima'. Naslanjajući se na 'granične utjecaje koji postoje u zemlji, on će pojačati konflikte. Cilj je oslabiti političku elitu, natjerati je da se osjeća ovisnom', dodao je Hodorkovski.

Mada Putin svakako raspolaže širokim destabilizacijskim arsenalom, relativna pobjeda stranke koju se drži proruskom na parlamentarnim izborima u Latviji izgleda ipak neće biti novi vjetar u jedrima ruskog predsjednika. Sjeverac na hladnom Baltičkom moru puše u nekom drugom smjeru.