U iskazu na osječkom Županijskom sudu Agić je posvjedočio kako po njegovu dolasku u Dinamo financijski uvjeti nisu bili dobri te da klub nije ispoštovao neke obveze prema njemu, a kada je 2001. godine potpisao novi ugovor morao je odustati od ranijih potraživanja.

Kazao je i da se do 2005. događalo da su igrači znali dobivati gotovinske isplate kod Vesne Juraić u klupskom računovodstvu, da su po ugovoru imali pravo na mjesečnu plaću i fiksni dio koji su nekada dobivali na račun, a nekada u gotovini.

Posvjedočio je da ga je Zdravko Mamić obavijestio o interesu jednog kluba iz Južne Koreje za njegove usluge, za što nije bio posebno zainteresiran, ali kako je transfer ipak dogovoren, tražio je od "Dinama" isplatu odštete, koja bi ga potaknula da prihvati transfer.

Tvrdi kako mu je Zdravko Mamić na ruke isplatio odštetu od 500 tisuća dolara i to sedam mjeseci nakon što se iz Južne Koreje prvi put vratio u Hrvatsku te da nije bilo dogovora o ovoj isplati ne bi pristao na transfer.

I Jurčević posvjedočio da je novac primio 'na ruke'

Bivši igrač i trener Dinama Nikola Jurčević kazao je kako je 2003. postao trener kluba te imao mjesečnu plaću od pet ili šest tisuća eura, a osim toga i dogovorenu jednokratnu isplatu od 30 tisuća eura, na ime preuzimanja trenerskog posla.

Jurčević je rekao da mu je taj iznos u klupskim prostorijama "na ruke" isplatio Zdravko Mamić, pojasnivši da je to bilo kaotično razdoblje u sportu, tijekom kojeg se, u više klubova, događalo da se plaća ne dobiva po nekoliko mjeseci. Tako je dogovorenih 30 tisuća eura bila neka vrsta osiguranja, ako dođe do kašnjenja plaća, naveo je Jurčević.

Član izvršnog odbora Dinama i bivši predsjednik uprave Hypobanke Hrvatska i Heinz Truskaller izjavio je kako je banka financirala NK Dinamo, koji je imao račun u poslovnici banke u Zagrebu, a čuo je da je postojao i klupski račun u Klagenfurtu, ali da nije bio uključen u njegovo otvaranje.

Koliko mu je poznato računi Dinama u zagrebačkoj poslovnici Hypobanke nikada nisu bili u blokadi, a banka je Dinamu odobravala kredite koji su klubu bili potrebni radi osiguranja likvidnosti.

Sredstva osiguranja povrata bile su hipoteke koje su ponudili Zdravko Mamić i njegova obitelj, sponzorski ugovor Dinama sa Siemensom te prava na transfere nekih igrača, ali kaže da su krediti uredno vraćeni pa nije bilo potrebe za aktivacijom osiguranja.

Truskaller navodi da je uprava podnosila financijska izvješća izvršnom odboru o godišnjim prihodima i rashodima kluba, a podnosili su ih Zdravko Mamić i Damir Vrbanović, kao članovi uprave.

Još jedan optuženik promijenio raniji iskaz

Na početku današnjeg ročišta okrivljeni poduzetnik Igor Krota odlučio je promijeniti raniji iskaz, a potom priznao krivnju za kaznena djela iz optužnice. Izjavio je da u cijelosti prihvaća ono što mu se stavlja na teret, da se osjeća  krivim za kaznena djela iz optužnice, te da ne želi iznositi obranu, niti odgovarati na daljnja pitanja.

S obzirom priznanje krivnje i u "cilju svrsishodnosti postupka" Uskok je predložio da se daljnji postupak protiv Krote razdvoji od ostalih optuženika, što je sudsko vijeće i prihvatilo.

Ovo je drugi okrivljenik u aferi "Dinamo 2" koji je priznao krivnju, nakon što se potkraj listopada nogometni menadžer Nikky Arthur Vuksan nagodio s Uskokom pa je sporazumno osuđen na godinu dana zatvora, uvjetno na pet godina.

U aferi "Dinamo 2" za izvlačenje novca iz kluba u sklopu zločinačkog udruženja, uz Zdravka i Zorana Mamića, koji su u bijegu u BiH, i kojima se sudi u odsutnosti, optužnicom su obuhvaćeni Zdravkov sin Mario Mamić, bivši Dinamov direktor Damir Vrbanović, poduzetnici Sandro Stipančić i Igor Krota te menadžer Nikky Arthur Vuksan.

U  optužnici, na skoro 700 stranica, Uskok tereti Zdravka Mamića da je od 2004. do 2015. ostale okrivljenike organizirao u zločinačko udruženje te da su sklapanjem fiktivnih ugovora između Dinama i više stranih tvrtki, iz Velike Britanije, Švicarske, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Svetog Vincenta i Grenadina, Belizea, Hong Konga, Gibraltara i SAD-a te ispostavljanjem računa o plaćanju nepostojećih usluga za transfere igrača, koje je Dinamo plaćao, klub oštetili za više od 144 milijuna kuna.

Tužiteljstvo tereti okrivljenike da su taj novac dijelili između sebe i koristili za svoje potrebe, a da je, uz navedeno, NK Dinamo neosnovano obvezan za plaćanje dodatnog iznosa od još 7,35 milijuna eura, odnosno 55,8 milijuna kuna.