Vrhovni sud je zaključio da je prvostupanjski sud postupanje osuđenog pogrešno pravno označio kao ratni zločin protiv civilnog stanovništva prema ranije važećem zakonu. Zbog preinake prvostupanjske presude optuženik je sada osuđen po blažem zakonu.

"Kazneno djelo ratnog zločina počinjeno za vrijeme okupacije silovanjem civilnog stanovništva predviđeno je u važećem Kaznenom zakonu. Postoji pravni kontinuitet između tih djela, ali je sada važeći Kazneni zakon blaži zakon, pa ga zato treba primijeniti", pojasnio je sud.

Smatra da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio optuženiku kao olakotnu okolnost dosadašnju neosuđivanost, dok mu je otegotnim ocijenjeno to što je djelo počinio s maksimalnim stupnjem krivnje. Vrhovni sud precizira da je osuđeni počinio djelo i u cilju zadovoljenja svojih seksualnih potreba te je pritom iskazao izrazitu drskost, ali i da je posljedica njegovog čina trajni poremećaj duševnog zdravlja žrtve.

Najviši sud je zaključio da je kazna zatvora od sedam godina primjerena svim utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima. R. I., kojem se sudilo u odsutnosti, osuđen je zbog silovanja civilnog stanovništva 1992. Nakon okupacije otišao je do jedne kuće i pištoljem zaprijetio ženi koja se nalazila unutra, a koju je poznavao od ranije. Žicom joj je vezao ruke, vukao i tražio od nje novac i zlato koje je uzeo, nakon čega je ženu udario palicom i više puta silovao.