Medić je uhićen u lipnju prošle godine, na granici Hrvatske i Srbije, a tužiteljstvo ga tereti da je kazneno djelo počinio od sredine studenog 1991. do 14. kolovoza 1992., na području Srbije, kao ispitivač u logorima Stajićevo, Sremska Mitrovica i Niš. U te je logore iz Hrvatske dovedeno i zatočeno više stotina zarobljenih pripadnika hrvatskih oružanih postrojbi.

U svom iskazu Josić je naveo kako je nakon okupacije Vukovara zarobljen 20. studenog 1991. u krugu tvornice "Borovo" te odveden u logor u Stajićevu, gdje je na prvom ispitivanju kazao da je radio kao medicinski tehničar u vukovarskoj bolnici ali se zbog ratnih djelovanja nije mogao vratiti pa ga je pad Vukovara zatekao u tvornici "Borovo".

Na drugom ispitivanju uz još jednu osobu bio je nazočan i okrivljeni Medić, u vojnoj SMB uniformi, koji je rekao da zna sve što se u Vukovaru događalo, a od njega je ponovno traženo da kaže gdje je bio u Vukovaru i što je radio.

Josić tvrdi kako nisu bili zadovoljni s njegovim odgovorima te da ga je Medić desetak puta udario pendrekom po butinama, nakon čega je netko od njih dvojice naložio stražarima da ga odvedu u podrum gdje je pretučen pendrecima po tabanima, leđima i drugim dijelovima tijela.

Ističe kako ga nakon toga ispitivanja Medić više nije ispitivao, ali je i dalje išao na ispitivanje kod drugih ispitivača te je kasnije prebačen u logor Sremska Mitrovica, a potom u vojno-istražni zatvor u Beogradu gdje je bio do razmjene u Nemetinu 14. kolovoza 1992.

Josić je ustvrdio kako je tijekom prepoznavanja u osječko-baranjskoj policiji prepoznao optuženog Medića kao ispitivača koji ga je zlostavljao u Stajiećvu i nimalo nije dvojio da je to on, jer ga je prepoznao po obliku lica i plavim očima, koje su mu zauvijek ostale u sjećanju.

Obrana tvrdi da Medić nije bio na mjestu zločina

Medićev odvjetnik Tomislav Filaković uložio je primjedbu na iskaz svjedoka, rekavši da je Medić u inkriminirano vrijeme kao istražni sudac beogradskog Vojnog suda obavljao brojne istražne radnje u sklopu svog posla u Beogradu pa da nije mogao biti na mjestu gdje ga spominje svjedok.

Josić mu je odgovorio da ostaje pri svom iskazu, ocijenivši kako su ispitivači u logorima, neovisno kojoj su službi pripadali, lako mogli pribaviti papire i dokumente o tome da su u to vrijeme bili na nekom drugom mjestu.

Svjedok Zlatan Bašić ispričao je kako je nakon zarobljavanja u Vukovaru, prevezen u Stajićevo, a nakon toga u logor Sremska Mitrovica gdje je, kroz komunikaciju s drugim zatvorenicima, saznao da je major Medić zadužen za ispitivanje.

Ističe kako je u Mitrovici šest puta bio na ispitivanju i uvijek je ispitivač bio Medić, odjeven u vojnu SMB odoru, a na ispitivanjima bi morao pisati o tome što je radio na Trpinjskoj cesti, pri čemu je uvijek bio pitanja koliko je ubio srpske djece i koliko je silovao srpskih žena

Tvrdi kako ga je ispitivač Medić, ako ne bi bio zadovoljan odgovorima tukao pendrekom po lijevoj ruci, a ako i dalje nije bio zadovoljan, tražio da legne preko stolice pa bi ga tukao po tabanima. Suđenje se nastavlja u rujnu, ispitivanjem novih svjedoka.

Tužiteljstvo sumnja kako je Medić tijekom ispitivanja u srbijanskim logorima fizički zlostavljao zarobljenike te ih izlagao uvredljivim i ponižavajućim postupcima pri čemu im je zadavana fizička i psihička bol i time ih prisiljavao da daju iskaze koji su mu kao ispitivaču odgovarali. Optužen je i da je davao odobrenje prisutnim stražarima da tuku zarobljenike, što su oni i činili.