Papica
Nije da nam trebaju posebni izgovori da si damo oduška po policama šoping centara, ali fakat hvala Svevišnjem što nam barem jednom godišnje pruža priliku pošteno se nakrcati zemaljskim dobrima. Sve to u njegovo ime, dakako. Brijati na prazan frižider u božićno vrijeme toliko je heretički da bolje da ne izlazite na ulicu ako niste masni oko usta i ne bazdite barem po francuskoj salati.

Klanje pod borom
Zašto bi obiteljska proslava Božića protekla kao tiha misa, kad može kao teksaški masakr motornom pilom? Autohtoni božićni običaj da se familija totalno pokolje zbog polupane kuglice, neurotičnog komentara ili par promila previše, dok na televiziji kardinal mantra o miru i ljubavi, predstavlja sam vrhunac hrvatskih blagdanskih navada koje su se tesale i usavršavale stoljećima.

'Post'
Baš kao što su spremni proliti žuć za malog Isusa koji paralizirano maše ručicama pod borom, mnogi naši sugrađani jedva čekaju legendarni badnjački post kada se furaju na hrvatski pustinjački trademark - gurmansko isposništvo. To megalomansko trapljenje koje higijenski mete dušu i trgovačke pretince s delikatesnim plodovima mora odaziva se na ime bakalar, hobotnica, orada i tako to. Ukratko, prava muka. S kostima.

Gaće, čarape, dezići
Budimo kroativni u kupovanju božićnih poklona. Drugim riječima, ne palo vam na pamet ne kupiti svojim bližnjima set donjeg veša, dezić i komad čokolade! To zacijelo neće očekivati jer zadnji put kada su dobili nešto toliko izvanserijski bilo je davne prošle godine na isti datum, a prije toga još jednu godinu iza. Doduše, opet na isti datum, no nema veze. Ziher neće skužit'.

Gužva oko jaslica
Budući da većina nas nema pojma kako izgleda život na selu, jedva dočekamo gigantske makete jaslica po crkvama. Taj ruralni spektakl u kojem se ne zna tko bleji, tko njišti, a tko dreči, podebljano još i obiteljskom idilom i par pastira, uvijek iznova baca u trans tabor mlađih od trinaest i starijih od šezdeset. Još kad gipsanog Isusa nasmiješenog u totalnom kič blaženstvu počnu šamarati lovom... Ne znaš više gledaš li štalicu u kojoj se rodio Jelačić, Dobrila ili Gundulić.

Katapultiranje borova
Masovni pokolj borova tamo negdje iza 6. siječnja kada se kolači već počnu sušiti, a iglice povlačiti po tepisima vjerojatno je najbolja metafora domaće božićne duhovnosti. Katapultirani s visokih katova, porazbacani oko kontejnera i fasada, leševi borova još su zanimljivi jedino ekipi iz Zrinjevca koja ih baca na kamion. Isteklo je zimzelenih 15 dana slave. Ajde, bar su iskusili što to znači letjeti – rijetka privilegija biljne populacije.

Lampice koje sviraju
Jedna stvar nikako ne ide u glavu: zašto kutija s ukrasnim lampicama za bor koje sviraju neku američku božićnu limunadu te se histerično pale i gase ne dolazi u kompletu s besplatnim priborom za samoubojstvo? Nije dosta to što ste iščupali stablo, nakrcali ga kuglicama i objesili po njemu gomilu žaruljica da se božansko djetešce ne izgubi u mraku, nego sve to mora biti popraćeno idiotskim cviležom neke blagdanske melodije. Toplo se nadamo da Bog i vaš prvi susjed nemaju sluha.

Polupijane polnoćke
Vjerskoj diskriminaciji koja samo svećenicima daje da cugaju pod misom mnogi za Božić doskoče tako da dođu na misu solidno strgani alkoholom. Taj jedan put godišnje što se pojave u crkvi, naravno, treba unaprijed proslaviti i podmazati. Nije fora stajati sat i kusur na suho, a oko tebe sve nešto grlato pjeva i buči. Istina, nikako da se sjetiš što tamo uopće radiš, no nije naodmet glumatati malo. Čisto da ti ne zahrđaju kazališni talenti.

Božićni TV
Tko bi podnio blagdansko vrijeme bez da sto i prvi put ne pogleda 'Quo Vadis', 'Ben Hura', serijal o Mojsiju, 'Sam u kući' i 'Božićnu priču'? Već i sam Bog mjeri datum svog rođenja prema televizijskoj ponudi. S obzirom na bombardiranje božićnim ugođajem s malih ekrana, dalo bi se zaključiti da televiziju vodi kolonija Djedova Božićnjaka, pa predlažemo uvođenje posebnog blagdanskog kanala gdje će na jednoj strani ekrana biti statična slika bora s kuglicama, a na drugoj pet filmova u rotaciji. Za one kojima se ne da slagati bor, da ga imaju nadohvat daljinskog.

Pobožna estrada
Postoji li koje mainstream grlo domaće glazbene scene koje se nije odlučilo na pobožnu interpretaciju neke božićne pjesme? Nina, Vanna, Jacques, Josipa... Sve jedan veći vjernik od drugog koji se ne libe servirati nam svoju nevjerojatnu duhovnost u vrijeme kada se ljudi refleksno maše svoga novčanika. Preko godine sise i štikle, a pred njen kraj Isuseki i Marije. Uvjerljivo, nema što. Čekamo još Let 3 da napravi božićni album i čepove zamijeni prskalicama.