Kak' se zove
Već desetljećima tražimo ime svehrvatskog neznanog junaka po kavanskim sjedaljkama, telefonskim ćakulama, intimnim noćnim šaputanjima ili usmenim ispitima. Od projekt menadžera do kontrolora karata, sve ih šiba isti misterij, pitanje svih pitanja: Kak' se zove? Zavuklo se u mutne nanose predikata, subjekata, veznika, pridjeva što im svakodnevno cure niz jezični tobogan, svako malo proviri, ali nitko da mu stane za vrat suvislim odgovorom. Ajmo, eksperti! Riješimo se u kriznim vremenima barem jednog gorućeg pitanja. Dakle, napokon i konačno, recite nam kak' se zove!

U biti
U biti je teško odgovoriti što je u biti. Zato, u biti, imamo potrebu neprestano ponavljati da je nešto u biti, ne bismo li u biti uhvatili ono bitno što nam u biti izmiče. U svakom slučaju, neobično nam je drago što je čitav niz naših sugrađana opsjednut tako drevnim i, dakako, bitnim filozofskim pitanjem. Ni sekunde ne dvojimo da se zapravo radi o magičnoj mantri koja nakon 2.938.405.343 puta što je poštapaju odvede svoje praktikante na astralno putovanje u samu bit. Željno iščekujemo prvi putopis.

Eee, to što je 'e' završilo kao vezivno tkivo naše divne ijekavice, fakat je zabrinjavajuće. Svi koji neprestance eeečete, eeejukate i eeerlate, pod hitno to promijenite u 'ije'! Da ne bi bilo nepotrebnih konotacija i tenzija. Evo, da probijemo led. Ije, čovječe. Ili, kužiš, ono, ije. Pa, ije ne mrem vjerovat'. Svaka domoljubnija grud ili sisa, kako vam draže, odmah će primijetiti razliku.

Ma da
Pjesnici su čuđenje u svijetu i ful je dirljivo vidjeti tolike čudesno zapitane pojave kako časte svoje sugovornike naprestanim 'Ma da?' uletima. Pjesnici, jasno. Još ako su riječki, onda vas čeka šta-da-kanje. Dakle, bilo da ste se raspričali o tome što vam je pas jeo prošlog petka za marendu ili kako vam je komad Airbusa isplivao kroz sudoper, možete se kladiti da će vas dočekati superneočekivani, totalno zainteresirani 'ma da'. U savršeno istoj intonaciji. 'Ma da?' zapravo dođe nešto kao 'ne mreš bilivit' u upitnom pakiranju. Sad, ako ste brutalni, pa želite razbiti tu hrpetinu konverzacijske 'ma da' uživljenosti svog žlabr-partnera, preporučamo da se elegantno nadovežete s 'ma ne'.

Jebote
Ne dajte se smesti. Ovo nema veze sa psovanjem, vrijeđanjem, a ponajmanje sa seksom. Radi se o slučajnoj nakupini slova , , , , i koja je nasumičnim loto izvlačenjem završila u nečijim ustima i otamo se kihanjem proširila izražajnim vakuumom okoline. Da se ljudi toliko seksaju, koliko se jebotejaju, danas bismo pretekli Kineze u popisu pučanstva, a usput bismo imali i nešto impresivniju kulturu verbalne komunikacije. Jebiga.

Znaš?
Ovo je neki abnormalni profesorski refleks. Ljudima koji završavaju rečenice sa 'Znaš?', 'Kužiš?' ili 'Kontaš?' treba ustavnom uredbom zabraniti prosvjetno djelovanje. Zauvijek i svugdje. Ako te već kao 'civili' drilaju upitima o znanju i razumijevanju, koje će tek opscenosti izvoditi pod autoritetom državnog mandata? Drugim riječima, nakon što izdave salvom stavova, mišljenja, tvrdnji i poanti, ti poštapateljski prosvjetitelji ne ostavljaju predah ni za točku. Stoga, ne. Ne znamo i ne kužimo.

Skroooz
Skrozavanje jezika dogodilo se prilično nedavno. Za razliku od, naprimjer, 'kak se zove' koji možemo pratiti ravno do pokrštavanja Hrvata. Teorija je da kad su ih Ćiril i Metod prije polijevanja vodom pitali za ime, ovi nikako nisu mogli sjetiti kak' se zovu. Pa su pitali susjede. Susjedi su isto slegnuli ramenima. Praslavenskim selom prolomio se potom legendarni upit 'kak se zove' i eto, ostao sve do danas. Voljeli bismo imati tako razrađenu etimologiju za 'skroz'. Ali ništa. Jedino što nam pada na pamet je... To je kad hoćeš reći 'do jaja', ali ne smiješ jer si vegan.

Bok te mazo
Ako već morate biti oralno nepismeni, barem pripazite da to bude u trendu, jer ovo danas zvuči grozno demodirano. Kumečki usklik koji spaja nebo i zemlju glagolom 'mazati' prolazi valjda još jedino u zagorskoj i varaždinskoj županiji. Skupa s 'kaj god' i 'ti bokca'. Kajkavski bog se očito dobro snašao po poštapalačkim rupama hrvatskog jezika iza brega, a i da radimo popis deset najkrvavijih domaćih psovki, eurovizijskih dvanaest bodova bi definitivno otišlo Zagorcima. A sad nek me zeme vrag.

Fakat
Kad ne znate što biste rekli ili ne znate kako se izraziti, poslužite se činjenicama. To uvijek upali, zvuči znanstvenije, a treba samo klepnut jezikom. Kako? Pa kažite 'fakat' po dva puta u deset rečenica u nizu i apsolutno vam nitko neće moći progovoriti da niste dovoljno faktični. Na takvoj konkretnosti i utemeljenosti u stvarnosti pozavidjet će vam čitava astrofizika. Al' fakat.

Predobro
Čemu lomiti zube na komparativima, superlativima i sličnim gramatičkim monstrumima, gubiti glavu mozgajući o nijansama, crtati granicu između stupnjeva kad čitav spektar od najgoreg do najboljeg možete zakrpati leksičkom plahtom 'predobro'? Ako je nešto 'full OK', ako je 'žasu', ako je genijalno, ako je smiješno, ako je suludo, ako je promašeno, ako je stvarno bez veze, ako je... Što je? Jasno, predobro je.

Savjet za kraj i poruka mladima: E, u biti, fakat je skroz, bokte mazo, kak se zove, ono, jebote, predobro, kužiš? Ako vam baš u nekoj ekstremnoj životnoj situaciji usfali koja dodatna, više onako egzotična riječ, slobodno konzultirate rječnik domaćih riječi. Možda ga netko i napiše dotad.