U bilateralnim odnosima neba i zemlje došlo je i ono vrijeme kada hrvatsko građanstvo prekida grešne rutine vezane za ugljikohidrate, nikotin, kofein ili ejakulaciju te se načas igra zapepeljenih pokajnika. Ovogodišnja korizma se, k tome, božanskom koincidencijom sljubila s padajućim burzovnim indeksima, tako da pokoru slobodno shvatite kao paket antirecesijskih mjera. Evo nacrta prijedloga
Nema seksa
Nije da se nešto trošite u ostalim kvartalima, no odlukom da korizmu provedete bez seksa osiguravate si četrdesetodnevni vrhunski izgovor za erotsku pustoš s kojom ste se već pobratimili. Navečer prije spavanja obavezno stavite ruke iznad deke, a edukativne TV i internetske sadržaje koji vam zorno i iz svakog mogućeg znanstvenog kuta dokazuju da vas nije donijela roda ostavite za vrijeme zečića i obojanih jaja, kada se slavi svestrana plodnost majčice Prirode.
Reci 'ne' čoksi
Zašto bi gutanje kakaovih derivata bio porok, a ne i graha, sarme ili tjestenine s tunjevinom, pravih sinonima za oralni orgazam!? Pa je l' tko ikad za korizmu odlučio prestati jesti ABC sir, recimo? A, ono, sir, da se posiriš od sreće. Stoga, to s čokoladama, kolačima i keksima je malo sumnjivo. Predlažemo da se čitava stvar predoči USKOK-u. Očito je riječ o organizirano zamusanom čokoladnom lobiju koji želi kriminalizirati slatkiše ne bi li im dodao na okusu s kojim svaka bolja pašticada koja drži do sebe jednostavno nema problema. Patetično.
Odričem se mobitela
Postoji ekipa kojoj treba korizma da se barem nakratko anestezira od hiperaktivnog kupovanja bonova za mobitel. Ima nas komunikativnih, ništa strašno, ne možemo biti svi savršeni, ali okorjele ovisnike o trkeljanju, žlabranju, trućanju, piljenju, blebetanju, mlaćenju prazne slame i ostalih stajskih rekvizita putem etera trebalo bi izručiti u neku zemlju čudesa bez signala. Tek toliko da nam se SMS-ovi nadišu zraka.
Pa-pa, cigarete
Stoički ste održali novogodišnje obećanje da ne zapalite više nijednu cigaretu. Ne palo nam na pamet u to posumnjati! Samo, nakon dva mjeseca i niste više neka fora s maltretiranjem okoline da vam pali pljugu. S druge strane, u sveopćoj pušioni teško je ostati principijelan. Tako da, bez obzira na vašu antinikotinsku odluku, nadisat ćete se dima htjeli ili ne htjeli.
Ne idemo na kavu
Kako svi znamo da je cjelodnevno srkanje kavica po izlozima i terasama birceva jedan od ključnih stupova nacionalne ekonomije, korizmeno odricanje od kofeina je u najmanju ruku bogohulno. Dajte caru carevo, Bogu Božje, a sebi naručite mali macchiato. Inače će konobar cmoljiti zbog lošeg posla i popalit od gazde, gazda će zbog minusa muljat na porezu, a državni proračun će morati u n-ti rebalans zbog kofeinskog deficita u vašem krvotoku. Nije fer.
40 dana trijezan
Stari su trapisti, benediktinci, cisterciti, pavlini, kartuzijanci i ini monaški frajeri znalački liječili posne muke povezane sa suhim jednjakom. Čime? Pa hmeljnim ekstravagancijama, koje danas poznajemo kao Leffe, Chimay ili, recimo, La Trappe. Izvrsna piva, koja super sjedaju na prazan želudac, nakon dvije-tri boce riješit će vas gladi i solidne količine svijesti za cijeli dan. Vizije dođu kao bonus. Korizmeno odricanje od alkohola se, dakle, kosi s najboljim europskim duhovnim tradicijama i sve heretike koji ustraju u bezalkoholnom postu treba preodgojiti u prvoj obližnjoj pivovari.
Ništa od šopinga
Ovo će dakako teško pasti svima kojima je kupovna moć obrnuto proporcionalna vremenu provedenom po šoping-centrima. A to je, jelte, većina. Otužnu istinu na stranu, psihoprofil domaćeg šoping-ovisnika prilično je jednostavan i lako pamtljiv. Riječ je o humanoidnoj životnoj formi koja troši novac koji nema, za stvari koje si ne može priuštiti, ne bi li izgledala kao netko tko nije. Zapravo, odričući se ravnanja tabana po prodajnim multipleksima, najednom shvatite da se nemate čega odreći. Osim par loših fiks-ideja.
Idemo se ne kladit'?
Igre na nesreću raspomamile su žalostan broj naših sunarodnjaka i, iako se gužva po kladionicama razrijedila, par-nepar-bim-bam-bus za odrasle požnjeo je nebrojene budžete i godine života. Jest da ste sačuvali radna mjesta HRT-ovoj redakciji teleteksta, stvarno za svaku pohvalu, ali ako se već morate kladiti, radite to doma s klincem na teme jesu li Hrvati otkrili Atlantidu ili ne i je li Denis Latin na plaći od 10 ili 35 tisuća kuna. Jeftinije je.
Ugašen TV
Oni postoje. Hodaju među nama, izgledaju poput nas, čak kupuju isti omekšivač za rublje. Ali, jao. Kada padne mrak i kad se navuku zavjese, pretvaraju se u TV zombije kojima s ručnih zglobova umjesto šake strše daljinski upravljači, a oči im mutiraju u kvadrate na kojima pleše plava pozadina 'Dnevnika'. Započinje zastrašujući obred gledanja vijesti, showova, kvizova, repriza i sve tako u mračnoj spirali vanzemaljskih poroka na čijem se dnu emitira 'Globalno sijelo'. Tko prokopa još par metara ispod možda uhvati par kadrova 'Lica nacije' koji su se na tren oteli crnoj rupi užasa. Jasno, svi koji su rekli korizmeno 'ne' gledanju televizije, samo su otkrili svoj pravi identitet.
A svima ostalima...
Utješna nagrada. Imate biranu privilegiju da se ne morate uopće odricati. Taj su vam boguugodan čin priuštili neki drugi te vas ljubazno riješili muke odlučivanja. I dok pobirete duhovne plodove koji su, kao što i sami znate, veoma - i jedino - duhovni, želimo vam srdačnu dobrodošlicu u vječnost hrvatske korizme. Četrdeset dana bilo bi premalo, ipak smo mi katolička zemlja. A ni Bobi štapići nisu skupi. Na šanku se još besplatno napiješ vode.