Ostavila te draga, crk'o ti hrčak, pukla guma na biciklu... Koliko si se samo puta zatekao s drhtavom bradicom i poplavom suznih kanala, a bez pripadajućeg soundtracka? Reci 'nikad više'. Mjuza je prilično jeftin i efikasan način mazohističkog guštanja u crnjaku, osim ako ti slon nije prdnuo u uho. Potonji baksuz nadilazi sve varijante očaja i depre
Ljeto, agave, napuštene kuće, stare novine... Stari bard srceparajućih šansoni probrao je sve ključne pojmove prohujalih romansi. Bez agava to ne bi klapalo. Nego, 'Kuća pored mora' je fakat briljantan komad mjuze i stihoklepstva. Da ju je imao Sinatra ili Serge Gainsbourg, danas bi je slušali po Japanu i Uskrsnim otocima. Ovako, nažalost, ostaje tek protuotrov za liječenje lokalnih bedara.
Đorđe Balašević: 'Ne lomite mi bagrenje'
Iako će ambiciozniji interpreti u ovoj ljubavno-političkoj baladi prepoznati referencije na srpsko-albanski sukob u osamdesetima, mi zadržavamo naše uplakane okice na ucviljeno romantičnom aspektu. Balaševićev opus je, baš kao i Dedićev, ionako pretrpan brodolomnom građom, tako da, gdje god da ubodeš, nešto malo iskrvari. Naravno, sve s dozom vjetropirske ironije i crnog humora.
Joy Division: 'Love Will Tear Us Apart'
And now for something completely different... Ekipa koja si iz svjetonazorsko-modnih razloga ne može priuštiti balavljenje i grcanje nad lokalnim šlager-pjevačima, uvijek može posegnuti za mančesterskim darkerima i rezati virtualne vene na 'Love Will Tear Us Apart'. Ian Curtis, frontmen Joy Divisiona, u zadnjoj je fazi odveo svoju depru do kuhinje i objesio je o štrik. Ne preporučamo liječenje životnih problema kidanjem u onostranost, ali da je efikasno, jest.
Leonard Cohen: 'Suzanne'
Rock'n'roll je do pojave Cohena bio tek igranje sa sjenama, a onda je došao kanadski bog melankolije i ugasio svjetlo. Treba znati biti na dnu, bolovati od kliničke depresije, sociopatluka i sve to skupa sabrati u zbirku genijalnih pjesama. Većina nas u tim situacijama izgleda jadno i s nula estetskog bonusa. 'Suzanne' je dokaz zašto bi nekim ljudima trebalo sudski zabraniti da ikada zakitaju svoje napuklo srce. Cohenu prvom.
Jeff Buckley: 'Hallelujah'
Još jedna Cohenova stvar, ali ovoga puta u izvedbi hipersenzibilnog Jeffa koji je dobrano nadmašio autora. Ako je negdje ispisan simultani očaj i euforija, totalna punina i nemogućnost ljubavnog sraza, onda je to između prvog i posljednjeg slova te pjesme. Kako to biva sa svim genijalnim uvidima u gusto zapletenu logiku srca, čovjeka na kraju više pogađa poetska destilacija problema nego što ga gazi njegova stvarnost.
Stvar složena za film 'Magnolia' vjerojatno je među deset pjesama sa stopostotnim katarzičnim učinkom u zadnjih dvadesetak godina. Aimee Mann je mogla iza sebe ostaviti i nešto više momenata za puhanje maramica, ali to joj nekako i nije pošlo za rukom. Svejedno, uvrstite 'Wise Up' u svoju playlistu ukoliko imate minimum poštovanja prema svojim suzama.
U2: 'With or Without You'
Bedoidna stanja obično podrazumijevaju samoću i kuknjavu u društvu četiri zida, no Bono i ekipa promijenili su ploču. Nakon U2-a, stadionska depra postala je sasvim legitimna društvena pojava. Pribor za konzumaciju pjesme 'With or Without You' uključuje jedan upaljač, jedan mobitel, umijeće tuljenja u 100 decibela i otprilike par desetaka tisuća ljudi oko vas s istim setom predmeta.
Pink Floyd: 'Wish You Were Here'
Ako se nikada niste upustili u dugu svemirsko psihodeličnu priču zvanu Pink Floyd, evo mamca koji će ziher upaliti. 'Wish You Were Here' je stvar koja će vas progoniti i mjesecima nakon što vas prođe depra. Više se nećete ni sjećati oko čega ste se točno bedirali, ali znat ćete napamet svaki stih Floydovog remek-djela.
Vraćamo se na domaći teren. Čovjek koji je čekao pozne godine svoje karijere ne bi li počeo serijski redati sjajne stvari koje nadilaze žanrovske okvire splitskih ljeta, gradela i mediteranskog đira. 'Trag u beskraju' će opčiniti likove koji komuniciraju s Oliverovim opusom na daljinski i slučajno, a bome će im i ljubavno rastrojavanje učiniti uzvišenijim na četiri minute i 39 sekundi.
Zdenka Vučković: 'Zeko i potočić'
Doduše, ovo je prvenstveno namijenjeno zečjim deprama, ali može poslužiti i u slučaju Homo sapiensa. Mene je ova stvar satrala kad sam je prvi puta čuo tamo negdje u prvoj polovici osamdesetih. Trauma smrznutog potočića me šora sve do danas. A i zeko je vjerojatno završio u Vrapču.
