Biti sretan ne samo da je postalo pomodno, nego praktički i obaveza svakog tko želi biti uspješan poslovno, privatno, kako god. Bombardirani smo priručnicima, self-help knjigama i programima kako postati sretan u 7 do 77 koraka kao da je riječ o instrukcijama za navlačenje kondoma. Evo naš revanš. U 10 koraka, jasno
Nitko ne zna što je sreća
Problem prvi s ganjanjem sreće je to što ne postoji njena definicija. Nekome je to nova kuglica sladoleda, drugom nova jahta, trećem dvojka na ispitu. U antičko doba bila je sinonim za krepost i značila je činiti stvari koje pružaju zadovoljstvo. Ranije, pak, pod njom se podrazumijevala sretna okolnost koja je potpuno izvan kontrole, baš kao i danas kada netko ima sreće na kladionici. U srednjem vijeku sreća je bila posthumno blaženstvo za one kojima je zemaljski život bio totalno mizeran i bolan, u ime obećane nagrade i tako tome, sve dok američka Deklaracija nezavisnosti nije proglasila neotuđivo pravo pojedinca da bude sretan, piše Cracked
Sreća je suvremena izmišljotina
Povezano s time, sreća o kojoj se danas raspreda u medijskim stupcima i koja vrišti s naslovnica knjiga koje bi htjele biti u kategoriji bestselera radije nego psihologije, izmišljena je praktički jučer i ukratko podrazumijeva zabetonirani osmijeh od uha do uha, kompulzivno glumatanje pozitive i fiksaciju na teme koje nikog ne opterećuju. Naravno, svakih pet minuta trebaš zastati nad samim sobom i provjeriti jesi li još uvijek sretan. Ako nisi, palac dolje.
Sreća nije u malim stvarima
U uzaludnoj potrebi da pronađu tu konačnu stvar koja će ih učiniti sretnima kako se od njih i očekuje, ljudi su pokupovali brda čizmica, auta, pametnih telefona i četkica za zube s dvije brzine, što naznačava daljnju komplikaciju sa srećom – nitko je ne može konačno materijalizirati. Taman kada je vidiš u jednom izlogu, evo je gdje skače u drugi. Narodna mudrost htjela ju je preduhitriti s poukama da se nalazi u malim stvarima, no svi koji su duže vremena u kontaktu s tim istim malim stvarima, reći će vam da su dosadne. Oni koji su je pokušali naći u velikima, reći će vam da je sve štu su našli rupa u budžetu.
Tijelo nije sposobno za dugotrajnu sreću
Naravno, ljudi u najboljoj grčkoj tradiciji kuže da je sreća nešto što prolazi kroz hormonalni sustav i draška hipofizu. Važno je osjećati se dobro. No, problem četvrti, tijelo nije sposobno predugo držati razinu endorfina i ono što je u početku izgledalo kao obećana zemlja, brzo postaje regularno stanje stvari. Grupa znanstvenika je još 1978. napravila eksperiment s ljudima koji su osvojili ogromne iznose na lotu, pa onima koje je pogodila teška nesreća, sve do normalne ekipe kojoj se u žiovtu nije desilo ništa značajnije od poderane čarape. Svi su prijavili praktički identičan broj dobrih i loših dana u godini.
Novac ne kupuje sreću... uglavnom
Jednom kada primanja izdignu pojedinca iz stanja golog žicanja i spavanja po klupama, sreća ponovno postaje stvar od dima. Gomilaju se studije koje pokazuju da beskrajna potraga za srećom proizvodi u konačnici depresiju, paranoju i narcisoidnost. No ima i u tom poraznom ishodu mjesta za mali savjet. Ako već moramo konstantno trošiti lovu na taj predefinirani fijasko, stručnjaci za sreću predlažu da je bolje ulagati u iskustva, nego u stvari. Stvari što su starije, to su neinteresantnije, iskustva što su starija, postaju sve ljepša u sjećanju.
Sreća je najveća kada to još nije
Još jedan dokaz da je sreća himera koja nestaje na prvi pokušaj dodira je studija da su ljudi najsretniji kada sreću iščekuju. Naprimjer, pripreme za putovanja. Suvremeni zaključak odlično se uklapa u srednjovjekovnu anticipaciju vječnog blaženstva. Koliko god brutalno teška bila svakodnevica, u pozadini je tinjalo nevjerojatno zadovoljstvo jer je većina očekivala popriličnu refundaciju s one stranu groba. Danas smo definitivno izgubili taj motivacijski aparat, no postoje bezbrojni supstituti – iščekivanje putovanja, rođenja djeteta, seksa... A propos prvog, kažu da je bolje putovati kratko i često, čisto zato što ćete statistički biti veći broj dana sretni čekajući sreću.
Slobodan si, dakle nisi sretan
Gle, možda nisi sretan jer si pročitao krivi priručnik za sreću. Ima ih toliko da nije teško fulati. Što želimo reći - u svijetu gdje je sloboda izbora nešto na što smo primorani, ljudi većinom završavaju s tjeskobom i pitanjem koje im premanentno gricka mali mozak - a što da sam izabrao ono a ne ovo? Oni stariji će to znati bolje, ali sa sve većim poljem odabira, mlađe generacije sve manje znaju što žele – savršeni kontekst da nikada ne budeš potpuno zadovoljan konačnom odlukom. Drugim riječima, sreća je obrnuto proporcionalna slobodi izbora.
Sretne nacije se ubijaju
Želiš stvarno biti ful sretan? Pripremi onda plan kako najbezbolnije skončati. Naime, pokazalo se da zemlje s najvećim stupnjem sreće imaju i najveći broj samoubojstava. Havaji su izlistani kao druga 'najsretnija' država. Istovremeno, peti su po broju suicida. Valjda i družba na Markovu trgu zna što radi kada predano buši balone obećanja. Kako je premijerki stalo do populacijske politike, nije uputno pretjerano usrećivati naciju.
Sreća nije zarazna
Načitali smo se zidnih aforizama u fotokopirnicama, jedan od najjačih je onaj da je osmjeh zarazan i ništa ne košta. Postaje problematično kada uza sebe imate osobu koja je to shvatila doslovce pa se smješka kako vama, tako i svemu što se miče a da ima dvije ili četiri noge. Nije poanta u osmijehu, već u njegovu evenutalnom značenju koje ima težinu ako vas na neki način izdvaja iz bezbojne okoline. Izdvajanje i sreća također idu ruku pod ruku. Samo obrnuto. Činjenica da drugi oko nas demonstriraju svoje sretno stanje, može samo biti dodatni razlog za depru, jerbo nam nikada neće udijeliti svoju kožu. To što su drugi (navodno) sretni proizvodi prilično jasnu ideju da mi nismo.
Sreća nije cilj
Prvi korak na kojem padaju svi suvremeni šalabahteri za sreću vjerojatno je već sam naslov: 'Kako da postanete sretni?' Naime, sreća i prvo lice ne idu zajedno. Nije riječ o nečemu što čitatelj treba učiniti za sebe. Nikakvo podizanje razina endofrina, psihološki facelifting ili stvaranje većih šansi za uspjeh ovog ili onog tipa. Ego se vodi vlastitim potrebama i sve o čemu brine je strategija kako ih zadovoljiti u kompliciranom kontekstu tuđih potreba. I opet smo u zlu krugu nezadovoljstva – nemoguće je odigrati po vlastitom ćefu u svakoj situaciji. Poanta sreće je upravo suprotna – kako učiniti druge sretnima. Knjige o sreći trebale bi biti pisane isključivo za one s kojima zamišljeni čitatelj dolazi u kontakt. Na kraju, studija je pokazala da ljudi koji korak po korak slijede upute kako postati sretni redovito to žele odraditi toliko savršeno da ih prva pogreška totalno izbaci iz takta. Ima lijek – prestanite brinuti o tome koliko ste sretni. Sreća, ili bolje rečeno, duboko unutarnje zadovoljstvo dolazi kao popratna pojava dobrih odluka. Onih u kojima je vlastiti interes nije bio prirotetan. Pa čak ni onaj da budete sretni ako ih učinite. Paradoksalno, ali sreća zapravo može egzistirati tek za one koji o njoj pojma nemaju. Bingo.