Ne znamo spavati
Izumi ne dolaze besplatno i svaka nova spoznaja, čini se, znači gubitak stare. Prije nego što smo znali za gibanje elektrona, znali smo spavati. Sada je obrnuto. Naime, osmosatno neprekinuto ćorenje relativno je nov povijesni fenomen, vezan isključivo za pojavu žarulje. Svi koji se otada bude noću uvjereni su kako pate od ovog ili onog poremećaja, a zapravo se radi o najnormalnijoj prirodnoj pojavi. Ljudski san rijetko je neprekinut, no nekada ekipa nije razbijala glavu misleći da ima problema i posljedično se kljukajući pilulama za spavanje, već je noćni intermezzo koristila za kojekakve bogougodne radnje, sadržaj kojih ostavljamo vašoj imaginaciji. Potvrdio je to i eksperiment u kojem je stvorena umjetna noć od 14 sati i gdje su sudionici nakon svega nekoliko dana povratili prirodni ritam spavanja, tj. budili se jednom ili dva puta po sat vremena.

Ne znamo velikonužditi
Izgleda neizrecivo jednostavno. Sjedneš i stisneš. No najvjerojatnije je da to radite krivo, osim ako niste na nekom čučavcu autokampa. To će reći, muskulatura i položaj debelog crijeva skrojeni su nam s idejom da kenjamo čučeći. Zahodske školjke stvaraju kut na idealnoj putanji unutra-van, štoviše upošljavaju mišić zadužen za pridržavanje stolice da ne ispadne silom gravitacije. Uspostavljena je veza između sve učestalijih hemoroida i crijevnih komplikacija s položajem na koji većina civilizacije obavlja veliku nuždu. Da stvar bude gora, sve je prisutniji trend dizajniranja viših WC školjki. Stručni savjet za ispravno pozdinsko oterećivanje u takvoj je konstelaciji sljedeći: pod noge stavite podložak tako da budu malo više u zraku, a prednji dio tijela nagnite prema naprijed.

Ne znamo disati
U svijetu gdje je sve više-manje kratka daha, nisu izuzeta ni naša pluća. Većina diše upravo tako, polovično – upošljavajući tek gornji dio pluća koji apsorbira daleko manje kisika nego donji. Za ispravno disanje važniji je jedan drugi organ. Dijafragma. Ako se ne angažira, disanje je nužno ubrzano (ne bi tijelo dobilo dovoljno količinu kisika), pluća se nepotrebno umaraju, a daljnje komplikacije uključuju i dijagnostičke specijalitete poput poremećene ravnoteže ugljičnog dioksida i kisika u krvi, glavobolje, umora, tjeskoba pa čak i napada panike.

Ne znamo se kupati
Evo, zgodan podatak. Broj bakterija na koži ljudi koji se svakodnevno peru i onih koji si tu i tamo priušte dan bez sapuna je isti. Osim ako ne koristite specijalne antibakterijske preparate, gelovi i ina čudesa za pranje tek premještaju mikroorganizme s jednog mjesta na tijelu na drugo. Plus, ono što eventualno skinete, dobijete s druge strane natrag putem kade, drške za tuš, ručnika... Pretjerano tuširanje sapunom, k tome, skida zaštitni sloj kože koji čuva od kojekakvih infekcija. Ništa skandalozno, stoga, što mnoge bolnice zabranjuju kirurzima da se peru neposredno prije operacije.

Ne znamo se češljati
Kontra standardnih dlakavih mitova, mokra se kosa ne smije češljati. Osim ako vas ne loži dodatno ispadanje kose, slabljenje korijena ili pucanje. Čak i da koristite češalj s ful razmaknutim zupcima. Naime, netom oprana čupa ima sva svojstva kao i suha, samo u značajno manjoj mjeri. Jedino u čemu se superiorno ističe je to da je... kako da to kažemo... mokra. Drugo i logički povezano, mokra je kosa također najgore stanje za raspetljavanje. Kažu znalci da se to treba učiniti prije pranja.

Ne znamo hodati
Krakata populacija, a vjerojatno i ne samo ona, u trenutku kada želi ubrzati hod počne bacati ekstremitete daleko ispred sebe. Krivo, izgleda. Želeći ispružiti nogu što dalje, zapravo sve što postižu je dodatni pritisak na stopala i cjevanicu. Ekstra efekt je, dakako, onaj vizualni. Naime, duži koraci ne znače i brže hodanje. Opet, savjet znalaca glasi da sav pritisak premjestimo na stražnje stopalo koje nas odguruje te da se pri bržem hodu koncentrirano na manje i hitrije korake.

Ne znamo rađati
Sveprisutni položaj u kojem žena leži na leđima, a noge su joj raširene u zraku vjerojatno je sasvim prihvatljiv za trenutke koji su nužni za stvaranje potomstva, no katastrofalni su kada djetešce treba izaći na svjetlo dana. Čak je i Svjetska zdravstvena organizacija povela kampanju da se ukine pozicija koja maltretira kako majku tako i klinca u tunelu. Prvo, povećava se šansa za vaginalna oštećenja. Drugo, potpuno se ignoriraju pozitivni učinci gravitacije. Treće, žena mora bogovski gurati, po mogućnosti uz histerični narikački zbor koji je sportski bodri. Kako se, dakle, postaviti? Nema pravila, osim - kako ženi najviše odgovara. Gledano čisto fizikalno, položaj čučanja idealan je. Ustanovljeno je da se pri njemu uterus širi za dodatnih 10 posto. Svi koji su ikad ozbiljnije zaglavili znaju da 10 posto predstavlja razliku između biti ili ne biti.

Ne znamo prati zube
Stvaranje navike pranja zubi kod mnogih klinaca započinje kao stvaranje navike jedenja zubne paste. No osim što su nas bolesno finim okusima perfidno nagovorili na mlataranje četkicom, pranje zubi nije tako bezopasna higijenska radnja. Suprotno najboljim namjerama danas pregaženih stručnjaka, najgore vrijeme za tesanje po zubalu je nakon obroka. Zubna se caklina nakon konzumacije hrane razmekšava i brušenje četkicom je s vremenom oštećuje i skida. Ako već moramo fiksirati vrijeme, onda je to najbolje učiniti prije obroka. Također, ne više od dvaput dnevno. Drugo, daleko efikasnije sredstvo za borbu protiv budućih karijesa i leševa hrane koji se raspadaju među zubima nije četkica, nego zubni konac. Kada pak koristimo četkicu, kažu, važnije je iščetkati zubno meso nego ono što iz njega visi.

Ne znamo sjediti
Jedna od najomiljenijih školskih fraza 'sjedni, pet' ima i svoj neizgovoreni nastavak: '...i otegni papke prije vremena'. Ne zezamo se iako nam to rubrika propisuje. Naime, način na koji sjedimo i koliko, povezana je s čitavim setom boleština od dijabetesa, bolesti srca, sve do raka. Krivi su prije svega stolci s naslonom koji, umjesto da angažiraju leđne mišiće, sav teret leđa prenose na kralježnicu. Kroz povijest stolci s naslonom bili su rezervirani za elitu koja je ionako mislila da živi vječno, pa što ako i odapne od srčanog udara danas-sutra. Za ostale smrtnike savjet glasi: ako već ne možete većinu stvari obaviti na nogama, onda što kraći naslon ili potpuno bez njega, plus svi rituali koji će vas držati aktivnim čak i ako vam je stražnjica pasivna. Recimo okretanje upaljača palcem i kažiprstom, histerična trešnja nogu, okretanje na uredskoj stolici ili gađanje kolega ambalažom iz obližnje pekare.

Ne znamo prati prozore
Pranje prozora je, naravno, jedna od stvari upisanih u genetski kod ljudske vrste pa je red da je spomenemo u društvu s disanjem i sjedenjem na zahodskoj dasci. Što je tu, pobogu, krivo? Ništa strašno, samo nemojte prati prozore onda kada vas to najviše fura, tj. kada zorno vidite sve izohipse i izobare prljavštine napadalih kiša, leševa kukaca i masnih mrlja od isparavanja prošlogodišnjeg ručka. Taj ćete uvid imati prije svega za sunčana vremena, što je otprilike najgore vrijeme za pranje prozora. Razlog najlogičniji – sredstvo za pranje će se sasušiti na staklu prije nego što ga uspijete dokraja otrati i eto novog sloja užasa. Dakle, umjesto da radite gluposti u tri ujutro kada se prirodno nakratko probudite, trk to prozora. Nakon toga, umorni i zadovoljni, upišite si bod protiv genetike i dokažite da evolucija još nije rekla posljednju riječ.