Neke rasprave kao da ne znaju na sat: tko je najseksipiliniji glumac, trebaju li homoseksualci imati djecu, jesu li bili gori partizani ili ustaše, koje je pivo najbolje i tako redom do pitanja svih pitanja: ima li Boga ili ne? Vječni problemi s još vječnijim rješenjima. Ajde, barem neka psihološka korist od debata bez kraja i konca - svatko iz njih izlazi baš kao što je i ušao, s neprikosnovenim osjećajem da je u pravu
Partizani vs. ustaše
Valjda će se i nakon par somova godina u hrvatskoj koloniji u beta kvadrantu nekog astralnog potprostora ekipa glodati oko toga gdje su zglajzali partizani, a gdje ustaše. Nitko više neće znati o čemu se tu više radi i što zaista stoji iza tih pojmova, ali kako obje riječi zvuče tako napaljivo i proturječno, dovoljno ih je spomenuti jednu pored druge za postizanje nuklearnog efekta. Ja sam za žblj, a on je za žvnj i eto krvi. No, možda ne treba čekati interstelarnu epohu. Isti stupanj razumijevanja stvari već solidno puše u mnogim glavama... Ili su to Hrvati koji su krišom stigli iz daleke budućnosti?
Vjernost vs. preljub
Fascinantno je kako u totalno liberalnom društvu s ful otvorenim stavovima po pitanju seksa, suživota, braka i spolnih preferencija činjenica da se neki Tony Cetinski žvalio s nekom brinetom u bogtepitaj kojem njemačkom klubu postaje nacionalna senzacija i predmet beskonačnih eseja na temu vjernosti i preljuba i što je tu OK, a što pec-pec. Pa medijske vratolomije oko Višnjićevih, Ivaniševićevih, Gotovčevih avantura. Očito da previše ljudi pati od ideološke shizofrenije. Na razini ideja (koje uglavnom imaju sami o sebi) totalno su progresivni, ali im je mali vražićak znatiželje deklarirani konzervativac. Drugim riječima, tolerantni su sve dok se ne radi o njima.
Homoseksualni parovi vs. obitelj
Još jedno u gomili nedavnih socioloških istraživanja pokazalo je da su homoseksualni parovi bolji roditelji od heteroseksualnih. Na pitanju treba li im dozvoliti usvajanje često padaju i najveći pobornici seksualnih sloboda. S jedne strane izgleda prirodno da, ako jedino muškarac i žena mogu začeti dijete, oni jedini i budu odgovorni za njega. S druge strane, ne izgleda prirodno da je odgoj djece stvar načina na koji su nastali jer bi u tom slučaju klince iz epruvete trebali odgajati staklari i proizvođači mikroinjekcija.
Žuja vs. Karlovačko vs. Velebitsko vs...
Instant debatni klubovi koji se stvaraju po bircuzima na temu najboljeg piva shvatili su ono što je promaklo i drevnim Rimljanima: o ukusima se ne raspravlja, ali je o njima fakat ukusno raspravljati, pogotovo dok ti se niz ždrijelo slijeva tvoj omiljeni hmeljni brand. I čemu onda prekidati ili ne daj Bože zaključiti raspravu definitivnim pravorijekom kad je možemo produžiti na još par sati i još par litara. No, svaki će baždareni pivopija na kraju balade spremno priznati da je pivo poput seksa. Bitno je da ga ima, a o etiketama možemo do konca svijeta. Podrig.
Izrael vs. Palestina
Tko tu koga, kako i zašto, već je odavno premašilo kapacitete ljudskog shvaćanja i pamćenja, a od krugova pregovora već se svima pomalo vrti u glavi. Najveća je fora kad se potom skupi par pametnjakovića s čipsom i na par tisuća kilometara udaljenosti, pa pred TV-om rješavaju globalna politička pitanja i svrstavaju se u izraelske ili palestinske blokove kao da se radi o izboru između sladoleda od čokolade ili vanilije. Ako ste si ljepši kao neobrijani antiglobalistički revolucionar koji nateže baklje i fura džukca, Palestinci su vaša ekipa. Ako pak dajete dušu za tekovine liberalnog kapitalizma i draže su vam bejzbol kape nego marame, favorit je očit.
Zagreb vs. Split
Sukob purgera i blitvara su zapravo izmislili Riječani. Kako bolje dokazati koliko si tolerantan i progresivan nego pristati živjeti u državi kontinentalnih i dalmatinskih barbara? Nama i nije previše jasno oko čega se to dva najveća hrvatska grada točno glođu. Blitva ima odličan okus u Zagrebu, baš kao i šnicla u Splitu. Gradonačelnici obaju gradova sjede na otprilike istoj političkoj i evolucijskoj grani, a splitske studentice se savršeno snalaze pod zagrebačkim dečkima. Čak imaju i kompatibilne kromosome, pa se svačeg tu izbućkurišalo. Bit će da baš zato što se nemamo o čemu svađati, debate na temu ZG vs. ST i jesu tako nerješive.
Thompson vs. Let 3
Tko nije skužio Thompsona otprve, neće nikada. I to je otprilike poanta medijske graje koja prati čovjeka gdje god pomili glavu. Ljudi pokušavaju shvatiti, ali ne ide pa ne ide. Ako vam, kao ni meni, nije jasno čemu ruka u zraku, povik 'Za dom spremni!', zabadanje mačeva u stijenu ili točni smisao sintagme 'Bog i Hrvati', onda vam stvarno ne mogu preporučiti drugo nego da odjenete nakurnjak i razvalite '1, 2, 3, 4, izgubljeni'. Jer, da, ima nas još.
Clooney vs. Pitt
Tabloidi i zvjezdane rubrike medija mogu zahvaliti svoj financijski opstanak jendostavnoj činjenici da je količina seksipila, slave i talenta zapravo neodrediva. Pa tako svaki tjedan mogu šusnuti naslov o novom iksipsilonu kao najseksi, najovo i najono biću na planetu. Dođe ti stvarno žao što suvremena fizika gubi vrijeme s mulitimilijunskim akceleratorima čestica po Švicarskoj umjesto da jednom konačno odredi najboljeg, najzgodnijeg i najbla celebrityja, a ostale poreda u egzaktno utvrđenu ljestvicu, pa da konačno ukinemo trač-truć-trkelj rubrike i debatne klubove po bircuzima. Možda nam ostane dovoljno vremena da se opismenimo uz 'Zle duhove' Dostojevskog.
Nogomet vs. 'Engleski pacijent'
Rat spolova ne znači samo da jednom godišnje dragu dočekate kao Konan, a ona vas kao Xena, pa se slatko počupate u naletu fetišističkih strasti. Jedno od omiljenih terena za obračun obično se mjeri u inčevima, a pobjedniku se trijumfalno uručuje daljinski na baršunastom jastučiću i okružen cvjetnim aranžmanom. Umjesto da žena u centaršutevima, kornerima, duplim pasovima i slobodnim udarcima zabrije na romantično, napeto i nepredvidljivo natezanje između lopte i mreže, a on u 'Engleskom pacijentu' na priču o još jednom frajeru iz kraljevine nogometa kojem se dogodila avanturica između dva ključna meča.
Ima Boga vs. nema Boga
Nismo sto posto sigurni za Boga, ali kome se barem jednom nisu osušila usta u raspravi o Božjoj egzistenciji ili njezinom izostanku, fakat nikada nije postojao. Postoje apsolutno svi razlozi da Boga ima. Kao i da ga nema. I kad jednom iz rasprave izbacite argumente kao odlučujuću stavku, stvari postaju beskrajne. Ajde, barem smo ziher da, ako već ne postoji Bog, a ono postoje božanski duge debate. I još jedna utješna činjenica koja povezuje sve bolje vjernike i ateiste: postojao ili ne, sigurno to nije zato što smo za to našli uvjerljive argumente.
