Postoji samo jedan probem s webom - na njemu je previše ljudi. Ekološki fundamentalisti će otići korak dalje i reći da je to problem s ljudima općenito. Ima nas previše. Kako god bilo, u masi online bića najbrže isplivaju blesavoće dovoljno jednostavne da se preko noći pretvore u trend. Fotke mačaka, posvajanje virtualnih bića, sveopće klikanje po ikonama 'like', igre u kojima ne trebate raditi praktički ništa jer se igraju umjesto vas...
Mačke
Inače ljupka stvorenja koja pamtimo iz kontejnera i podruma već odavno haraju webom u svim mogućim pozama, retuševima i kutovima. Nevjerojatno je slatko vidjeti micu-macu u 194739543. izdanju i raspekmeziti se nad novom idiotskom montažom. Iz nekog razloga, nitko ne fotka dabrove i mravojede, što je fakat životinjski nekorektno.
Citiranje izreka
Još jedan dokaz da nam web pretvara mozgove u zelenu želatinu gdje još jedino radi centar za motoriku ruke u kojoj držimo miš jest citiranje gomile beskorisnih mudrosti dužine tweeta. Nepresušno vrelo pametnih izreka koje se cijedi po statusima i profilima u najboljem slučaju sugerira da znate kako radi copy/paste. Sad, nije to ni tako loša alternativa drugom žanru statusnih literarnih ispljuvaka. Ono u kojem obavještavate okolinu o genijalnom sinoćnjem tulumu.
Top liste
Da, i sami smo spremni pobrati par šamara u ovom paragrafu, ali kome već ne izlaze na uši online liste, nabrajanja, top ovo, top ono, tekstovi u kojima smo svrstali apsolutno svaki fenomen po apsolutno svakom kriteriju i onda to ponovili n puta. Liste su toliko zarazile web da čak i kad ih moramo blatiti, trebamo, eto, sastaviti listu.
Like, like
Još jedna neuroza koja je popalila ekipu na webu je sveopće klikanje na 'like', što dobiva posebno bolesne konture kada to činite na vlastiti komentar. Ono što žrtvice te online pomame ne kuže je da činjenica što su izrazili svoje sviđanje ne treba apsolutno nikome osim web analitičarima koji će na temelju popularnosti videa, teksta, pjesme ili čega već orijentirati svoju buduću poslovnu politiku. Sve skupa dođe nešto kao kamuflirana anonimna anketa u kojoj besplatno slažete grafove za menadžersku škvadru. Ništa sporno, naravno.
Fotkanje iz gornjeg kuta
Tehnika posebno mila emo frikušama, nefotogeničnim curama i ekipi koja je radila na frizuri posljednjih par godina. Kratka napomena, fotkanje iz gornjeg kuta vas ne čini drukčijim, ljepšim niti avangardnijim. Ne, čini vas bezimenom loše ošišanom jedinkom u gomili drugih bezimenih loše ošišanih jedinki koje su puknule dotičnu fotku na web jer su vidjele da to čini i dovoljno drugih loše ošišanih bezimenih jedinki. To je otprilike vizualni dojam vašeg novog profila iz poluptičje perspektive.
Popunjavanje boxova
Sve su rjeđi sajtovi pri posjetu kojih vas ne dočeka zatamnjeni ekran s promotivnom porukom, upitnikom za anketu ili linkom koji vas obavještava da ćete na željenu stranicu zapravo doći u 10 sekundi. Ključni kapital informatičkog doba su, je li, informacije. Vaša e-mail adresa i par elementarnih podataka su nevjerojatno tražena roba i malo što će spriječiti nuditelja neke usluge za mogućnost da vam proviri u inbox s letkom.
Posvajanje virtualnih bića
Jedina konkurencija mačkama na webu su unazađeno slatka virtualna bića o kojima se nježno brinete na plohi svog ekrana. Društvene mreže su prepune aplikacija za usvajanje digitalnih ljubimaca s kojima možete ispucati sav svoj majčinski potencijal i tako, nadamo se, poštedjeti neko stvarno biće sladunjave torture.
Google ovo, Google ono
Google je pametna stvarčica, no problem je što to nisu i njegovi korisnici. Ne tako davno web su preplavili tekstovi na temu da li nas Google zaglupljuje, a čini se da je odgovor naginje na afirmativnu stranu. Ako je otkriveno da studenti rade greške jer previše vjeruju načinu na koji Google rangira rezultate pretrage, koliko ih onda rade tek manje akademski useri? Naime, ideja da su kvalitetni izvori informacija izlistani prvi redovito je pogrešna.
Sve gluplje igre
Ako je prosječna igračica Farmvillea na Facebooku žena od 43 godine, što nam to govori? Prvo, to da ima nula bodova gejmerskog iskustva jerbo joj je djetinjstvo i rana adolescencija protekla u godinama kada računala nisu bila dio kućnog inventara. Drugo, da je igra koju igra dovoljno jednostavna da ju pokopča bauljajući usput po profilima svojih frendova da vidi tko se sve razveo i jesu li i drugi barem približno bananirani koliko i ona. Online špane postaju bolno retardirane ne bi li zadovoljile najširu moguću populaciju s minimalno utrošenog vremena za njihovo upoznavanje. Zapravo smo korak do genijalne igre u kojoj ne radite ništa, a bodovi rastu sami od sebe. Da, već postoji.
Društvenomrežna poplava
Ok je cijela ta priča oko profila i perolake online interakcije, tko za nju ima dovoljno vremena i dosade. No stvar je postala ubitačna u onom trenutku kada je pitanje 'jesi na Fejsu?' postalo stvar društvene inicijacije. Sve varijacije i bogatstvo odnosa prevedeno je u jezik blesavih aplikacija, komentara, linkova. Činjenica da je balavi Mark Zuckerberg definirao komunikaciju milijuna ljudi do u nevjerovatne detalje zvuči odlično. Za njegov izvod iz banke. Za sve ostale tu je žalosna alternativa između offline izolacije i online besmisla.
