O-ho-ho
Nije bilo puno za pojesti i popiti, nego o-ho-ho toga. Možemo samo nagađati ingenioznu etimologiju izraza. Zamišljamo nekog žednog i izgladnjelog pretka koji se ne može načuditi ponuđenom obilju i sve što uspijeva zaustiti je par vokala. Brat bratu, i Francuzi imaju slični kliktaj iznenađenog divljenja – o la la. Doduše, male su šanse da će netko mlađi od 40 o-ho-hokat okolo i čisto nam je žao što stvar polako odlazi u jezičnu ropotarnicu.

Brat bratu
Općenito, Slaveni pate od pobratimske spike. Sve je nešto burazu i brate, kao da je nacija stasala na incestu. Brat bratu bi kao trebalo značiti da nam netko upravo otkriva nešto u povjerenju, iz svega srca, ful iskreno i onako... totalno bratski. Koliko smo se pobratimili uzduž i poprijeko, najbolje dokazuje recentna povijest ovih prostora. Možda bi bilo bolje da pređemo na izraz tipa strina strini. Malo distance, tek toliko da se lakše diše u svoj toj prisnosti.

Li-la
Briljantni domaći um se također dosjetio elegantno opisati ono neko stanje sredine, gdje su stvari ni predobre ni preloše. Sve one nijanse sive i gradacije tonova koje bi inače zahtijevale nekoliko stranica objašnjenja, stanu u jedno 'li-la' i eto, stvar je savršeno shvaćena. Ništa sporno, od tog silnog domaćeg pobratimstva najnormalnije je da se telepatski kužimo.

Pre pre
Nije da nova generacija ne nastavlja s lucidnim opisima stvarnosti. U nedostatku žešćih superlativa malo tko će odoljeti da ne kaže da je nešto bilo carski, vrh, zlo ili baš, ono, pre pre. Jedno pre je konvencionalno, tri pre su smiješni. Tako da budno pazite u naletu ekstaze da se ne zaletite i ispadnete kao totalni autsajder kojem nije jasno da je nešto bilo točno pre pre. Ni manje ni više.

U prinicpu
Nije da smo povijesno-civilizacijski nešto principijelna nacija, no u principu brdo ljudi pati od principa. Uglavnom se 'u principu' ispaljuje kada se treba složiti s nekim ili dati mu za pravo, ali ipak ne doslovno i do kraja, već, zna se - u principu. Osim što smo principijelni do bola, imamo i problem s pamćenjem imena. Poštapalica 'kak' se zove' nemilice progoni ekipu koja još nije naučila da se većina stvari zove – 'ono'.

Ono
Kako se itko može orijentirati u svijetu gdje među nekoliko imenovanih stvari koje stanu u pedeset riječi, sve ostalo otpada na amorfnu masu onog, trebali bi se pozabaviti antropolozi i izviđački klubovi, no za svu silu ljudi 'ono' je neizostavno pomagalo u intelektualnoj obradi stvarnosti. Uzmi im 'ono' iz jezika, i da vidiš kako im se rečenice raspadaju u besmislene komadiće nerazgovijetnih zvukova. Nikome ne želimo takav neljudski kraj.

Stani-pani
Evo mistike hrvatske frazeologije u svoj njenoj ljepoti. Stani-pani valjda nešto zanči, ali što točno, to su već zvjezdane staze. Ima tu nekog osjećaja zatečenosti, nečeg frapantnog. Na primjer - žena je bila stani-pani. A onda, opet, ima i nečeg hitnog i uskomešanog - situacija je bila stani-pani. Nitko zapravo ne zna što mu znači stani-pani kad ga prevali preko usta, ali se nada će druga strana to učiniti umjesto njega i shvatiti što se točno htjelo reći.

Svašta nešto
Još jedan tipično domaći pokušaj svođenja stvari na bitno. Svašta nešto hoće reći da što god da je, očito ima toliko toga i tako je ful važno da nam se ne da više misliti što je točno. Ista shema kozmičke neodređenosti i ustajalog stanja svijesti tako milih našem podneblju se očituje u izrazima s kojima se uglavnom uzvraća na 'kako si': Pomalo, onako, ide... Fakat bi ljudi trebali pripaziti da se nacija jednog dana u hipu ne pretvori u neprepoznatljivu masu želatine.

Pivica i mobač
Ima nešto ljigavo u konstantnom smanjivanju okolnih fenomena. Neki su očito preozbiljno shvatili priču o Guliveru pa su im sve pive, kave, mobiteli i sladoledi postali pivice, kavice, mobači i slatkači. Prestalo je odavno biti slatko, simpatično ili ne daj bože seksi. Ne, postalo je infantilno. Ne možete ozbiljno računati s glavama koje po defaultu smanjuju sve živo što im prodre u svijest. Bilo da želite biti gad i kreten, ne može – bit ćete gadić i kretenčić. Bilo da hoćete biti faca i superheroj, nema šanse - facica i superherojček.

Kurac-palac
Nemamo riječi. Ovdje baratamo s frazeologijom koja će tek postati jasna nekoj superiornijoj varijanti ljudske vrste. Tada će se i konačno rasvijetliti značenje oko 'oš-neš Bangladeš' ili prvog prijevoda Hamleta gdje je 'to be or not to be' prepjevano kao 'trt-mrt, život ili smrt'.