Kada usporedimo današnju prehranu s prehranom otprije 30 i više godina, situacija je radikalno drugačija. Nekad svinjsku mast ne samo da nismo izbjegavali, nego smo je mazali na kruh. Žganci nisu bili prilog, nego glavno jelo, kao i kroketi, a vrhunac deserta bio je žumanjak umućen sa šećerom. Prisjetimo se što smo nekad jeli iz gušta, a nekad i jer smo morali
Pohani kruh
Nekad se za kupovinu kruha stajalo u redu. Nekad nije na svakom uglu bila pekarnica. Nekad iza devet ujutro više niste ni mogli kupiti kruh jer je bio rasprodan. To je razlog zbog kojeg smo često danima jeli istu štrucu kruha, a kad bi već bila zbilja presušena, idealno rješenje bilo je namočiti je u mješavinu jaja i mlijeka i napraviti pohani kruh. Bila je to vrlo često omiljena večera klinaca.
Roščići iliti nudli iliti luleki
Njoke se nekad nisu kupovale, a pogotovo u dućanima nije bilo nekih talijanskih varijanti. Tijesto se radilo kod kuće od kuhanog krumpira i bez problema se smrzavalo i vadilo po potrebi. No ako ih ne bismo kuhali uz neki saft, onda je slasna bila i druga opcija. Prženi na ulju bili su i sami odličan usputni obrok ili večera. Nešto kao domaća verzija pommes fritesa.
Temperano jaje
U nedostatku slatkog, i temperano jaje je bilo hit. Doduše, jaja su se tad kupovala uglavnom domaća, na placu od kumice ili susjede koja ima rodbinu na selu. U jedno ili dva žumanjka bi se dodalo par žlica šećera, po želji, i onda bi se to tuklo vilicom dok gotovo ne postane bijelo. Onda je to bilo pravo istučeno jaje spremno za konzumaciju.
Kruh s masti i paprikom ili soli i lukom
Ako kod kuće nismo imali klasične sastojke za sendvič, bilo što je bilo dobro, pa čak i svinjska mast. Kako se tad mast puno koristila u kuhanju, kod kuće smo uvijek imali kante te masti pa bismo je koristili i u druge svrhe - najčešće namazanu na kruh u kombinaciji s crvenom paprikom ili soli i lukom. Kako samo već rekli, sve je bilo dobro...
Tjestenina s orasima
Danas vjerojatno rijetko tko jede suhu tjesteninu s orasima. No nekad je i to bio uobičajen ručak / večera. Tjestenina bi se skuhala, a mljeveni orasi bi se pomiješali sa šećerom i možda cimetom. U rijetkim slučajevima bi se dodao rastopljeni putar. Kad bismo servirali tjesteninu na tanjur, posuli bismo je orasima i uživali u slatkom obroku.
Riža na mlijeku ili griz na mlijeku
Griz je i dalje jedna od omiljenih dječjih hrana. Skuhan u mlijeku i odmah pomiješan sa šećerom, griz je bio sjajna stvar za barem nakratko vraćanje energije nakon cjelodnevnog divljanja pred zgradom ili u dvorištu. Još ako se našlo malo kakaa za posuti griz u zdjelici, sreći nije bilo kraja. Na sličan način funkcionirala je i riža na mlijeku.
Šnenokle
Za poslasticu koja je u Hrvatsku stigla iz Austrije i pripremala se možda više na sjeveru, danas rijetko čujemo. No nekad su jaje, šećer i mlijeko bili dovoljni da se pripremi desert za deset. Zapravo su to bile najobičnije tučene kuglice bjelanjka prelivene skuhanom kremom od žutanjaka, šećera i mlijeka, ali u nedostatku čokoladnih torti, i to je bio zadovoljavajući desert.
Ajnpren juha s jajem
Prežgana ili ajnpren juha bila je vjerojatno najsiromašnija juha na meniju svake obitelji. Ako ne na redovnom, onda u slučajevima kad bi se pojavila kakva crijevna viroza, to je bilo jedno od rijetkih obroka koje smo smjeli konzumirati. Brašno se lagano preprži na malo masnoće, a potom se dodaju voda i sol. I to je to! Naravno, postojala je i naprednija verzija - kad bi juha bila gotova, ukuhalo bi se jedno jaje ili malo vrhnja. No teško da se ova juha nekome našla na popisu omiljene hrane.
Hrenovke ili safalade iz mesnice
Ne sumnjamo da se i danas hrenovke nađu povremeno na meniju, no vrlo rijetko se kupuju u mesnici. A velika je razlika između hrenovki iz mesnice i onih vakumiranih iz dućana. Naime, te iz mesnice su imale toliko debelo crijevo da smo ih kao klinci morali guliti sa svakog komadića. O safaladama da ne govorimo, ista stvar, samo šire crijevo. Ako smo imali sreće, kombinirali smo ih s majonezom, a ponekad smo jeli i suhe.
Sendviči i njegove varijacije
Zaboravite sve moguće dimljene šunke, karee i slične delikatese koje vrište s polica dućana. Nekad su stvari bile puno jednostavnije - ako niste jeli suhomesnate kobasice, a za prešanu šunku niste imali novca, onda je i parizer povremeno bio dobar. Kad nije bilo salame, kombinacija sira, kiselih krastavaca i majoneze bila je bogovska. A kad su nam frižideri bili još prazniji, onda smo uživali i u sirnim namazima posutim crvenom paprikom. Možda to nisu bili bogati obroci, ali su nas veselili puno više od čušpajza.
