Možete li zamisliti život bez plastike? Da ne bi bilo zabune, to znači život bez računala, bez mobitela, bez automobila i bez gomile drugih stvari koje smatramo gotovo nužnima. Čini se gotovo nemogućim u današnjem vremenu, ali obitelj iz Austrije dokazala je suprotno
Sandra Krautwaschl iz sela u blizini Graza u Austriji nedavno je objavila knjigu 'Plastickfrei Zone' u kojoj objašnjava kako su ona i njezina obitelj odlučili živjeti bez plastike.
Sve je počelo 2009. godine kad se za ljetnog odmora na hrvatskoj obali Sandra iznenadila koliko je puta njezino troje djece pitalo odakle sve to smeće na plaži. Premda recikliranje u Austriji jako dobro funkcionira, nije toliko učinkovito kao u nekim dijelovima svijeta pa plastika često završava u gomilama na odlagalištima i zagađuje okoliš. Tako je 40-godišnja fizikalna terapeutkinja shvatila je da dok god nastavimo kupovati proizvode od plastike, samo pridonosimo problemu.
Koliko je plastika zapravo opasna, saznala je iz dokumentarca 'Plastic planet'. U njemu austrijski redatelj Werner Boote tvrdi da su potrebne stotine godina da se plastika razgradi, a mi proizvodimo oko 240 milijuna tona svake godine i tako onečišćujemo zemlju i oceane te trujemo sami sebe. 'To je bila kap koja je prelila čašu. Pomislila sam: Ne mogu više ovako', rekla je Austrijanka za Spiegel Online.
JE LI UOPĆE IZVEDIVO?
Austrijska obitelj odlučila je pokušati živjeti normalan život bez plastike, barem kratak period, da vide kako će se stvari razvijati. No ono što je počelo kao jednomjesečni eksperiment, pretvorilo se u životni stil.
Prvo su izbacili sve plastične predmete iz svog doma u Eisbachu. Fotografiju obitelji sa svim tim stvarima Sandra je iskoristila za naslovnicu svoje knjige i ona puno govori o tome koliku ulogu igra plastika u našem svakodnevnom životu.
Nakon toga su počeli tražiti alternativu, počevši s drvenim četkicama za zube i metalnim spremnicima za mlijeko, a hranu su čuvali u metalnim, papirnatim ili staklenim spremnicima. Priznali su da im je ta radikalna promjena u početku bila teška i zahtijevala je ozbiljno istraživanje te im je izmijenila u potpunosti šoping navike – po novom su o svakom predmetu dobro razmislili treba li im prije nego što su ga kupili.
No vjerojatno im je u početku najteže bilo odreći se toaletnog papira pakiranog u plastične vrećice. Djeca su sugerirala da koriste stari novinski papir, ali to se nije pokazalo uspješnim. Na koncu su otkrili reciklirane papirnate ručnike koje koriste mnogi restorani i hoteli – jednako su dobri, pakirani su u papiru i mogu se kupovati na veliko, što i pojeftinjuje cijelu priču.
'Neki ljudi smatraju da živimo kao da smo u kamenom dobu, ali nije ni blizu tako. Život nam je postao jednostavniji, mirniji i ležerniji', kaže Sandra.
Ipak, i obitelj Krautwaschl-Rabensteiner shvatila je da ne može u potpunosti živjeti bez plastike jer čak i mnogi metalni ili stakleni predmeti imaju neke plastične dijelove, no naučili su svesti korištenje tih predmeta na minimum. Još uvijek koriste elektroniku i neizbježne stvari poput kaciga, ali, primjerice, automobil dijele s drugom obitelji i ako im je nešto neophodno, a sadržava plastiku, kupuju u second-hand dućanima.
'Ljudi uspješni poput nas mogu si priuštiti da razmišljaju o ovakvim stvarima i mogu nešto promijeniti', zaključuje Sandra Krautwaschl. Ona i njezina obitelj gotovo ne koriste plastiku i time su dokazali da je to itekako izvedivo.
Na službenoj stranici Krautwaschlovih možete pratiti njihove dogodovštine na njemačkom jeziku.
