Svi s veseljem čekamo razne slobodne dane. Još smo nestrpljiviji kad su u pitanju razni blagdani i praznici kad je običaj dobro jesti, piti i razmijeniti poklone. No zamislite koliko biste se tek radovali praznicima zbog kojih se organiziraju nezaboravni tulumi kao, na primjer, Očev dan na koji muškarci pivo sa sobom vuku na kolima i ne vraćaju se kući dok je nisu svu popili ili Up Helly Aa, praznik na koji se Škoti kostimiraju kao Vikinzi i na kraju dana spale svoj brod
Uskrs je uglavnom prilično pitom blagdan na koji se dobro jede, a u centru pažnje su zečevi i djeca koja vole razbijati pisanice o vlastite glave. Najuzbudljivija priča koju možete čuti o Uskrsu je kako je neki nadobudni roditelj organizirao ogromnu potragu za jajima na svojoj vikendici.
No, ako pitate stanovnike grčkog grada Vrontadosa kako su proveli svoj prošli Uskrs, postoji dobra šansa da će mu se vratiti nervozni tik koji je dobio prvu nedjelju poslije prošlogodišnje ravnodnevnice. Naime, u tom gradiću dvije crkve slave Uskrs tako da se međusobno raketiraju, piše Cracked
Ne, niste krivo pročitali: crkve Panagia Erithiani i Agios Markos cijelu godinu pripremaju se za praznik po imenu Rouketopolomos (Rat raketama).
Pravila Rouketopolemosa prilično su jednostavna – crkve koje se nalaze na bregovima koje razdvaja oko 400 metara gađaju se raketama iz kućne radinosti, a pobjednik je ona kongregacija koja više puta pogodi crkveno zvono suparnika.
Raketiranje počinje točno u ponoć prije početka uskršnje nedjelje. Najbolji pogled svakako je sa zvonika, no samo ludo hrabri prate što se događa s mjesta koje suparnici pokušavaju pogoditi.
Nakon što se sljedećeg dana zaustave neminovni požari započeti tokom noći, dvije crkve uspoređuju pogotke i svaka tvrdi da je pobijedila te najavljuje da će se obračunati sa suparnicima sljedeće godine.
Naravno, nisu svi građani oduševljeni što moraju zaštititi svoje kuće i trgovine od vatre zbog ovog bizarnogpraznika, no trebali bi ipak biti zahvalni što više ne žive u vrijemeOtomana kad su se za slavlje koristili pravi topovi.
Očev dan – u izvedbi ljudi koji su nam dali Oktoberfest
Na stranu činjenica da Očev dan nije dobro poznat u našim krajevima, ostatak svijeta se ne odnosi puno bolje prema slavljenicima tog praznika. Ako pitate djecu što su na taj dan kupila svom ocu, vjerojatno će reći 'kravatu' ili 'nova kliješta'.
No, očevi u Njemačkoj sami se daruju na svoj dan. Nema nikakvih 'gluposti' poput doručka u krevetu i bombonijera u obliku srca, već sloboda da muškarac odšeće u garažu i nakon godinu dana čekanja napokon izvede svoja kolica u kojima će s prijateljima po gradu i okolici voziti zalihu piva za taj dan. Stoga nije ni čudo što je Očev dan u Njemačkoj poznat i kao Dan muškaraca.
Njemački muškarci svoj dan slave radeći ono što najviše vole – piju pivo s prijateljima. No, ostali muškarci s prijezirom će gledati onu grupu koja to radi bez kolica - Bollerwagena - u kojima može voziti velike količine zlatnog pića.
Muškarci se izmjenjuju dok vuku svoja kolica kamo god da se zaputili, a šetnja završava kad više nema piva.
Iako se očito radi o najboljem što je germanska kultura dala, svejedno postoje neki elementi u Njemačkoj vladi koji žele skrenuti težište ovog dana na odgovornosti roditeljstva.
Svake godine u provinciji Lopburi na Tajlandu oko 10.000 gostiju skupi se na ogromnoj gozbi koju pripremaju najbolji kuhari. Nakon što su se gosti dobro najeli, uglavnom se zabavljaju grupnim aktivnostima poput penjanja po drveću i seksa na travi. Ako smo zaboravili spomenuti – gosti su majmuni.
Iako je prva stvar na koju ljudi obično pomisle scena iz 'Indiane Jonesa i ukletog hrama' u kojoj se za večeru poslužuju majmunske glave, festival u Lopburiju potpuna je suprotnost. Majmuni su svečani gosti i banket težak oko dvije tone koji košta oko 15.000 dolara (oko 80.000 kuna) samo je početak.
Razlog za ovo neobično slavlje je vjerovanje da su majmuni potomci Hanumana – boga majmuna – te da će im banket u njihovu čast donijeti sreću i bogatstvo. Stoga hindusi ne štede ni na količini, a ni na kvaliteti hrane za djecu svog božanstva.
Hranu priprema 20 najboljih kuhara u Bangkoku. Na ogromnom švedskom stolu za majmune tako će se na uobičajenom festivalu naći kobasice, sladoled, voće, mlijeko i mnoštvo drugih obroka.
Iako se isprva čini čudno što se toliko novca troši na svečanu večeru za majmune koji bi bili podjednako zadovoljni da jedu kukce, na neki način Hanumanova djeca donose sreću i bogatstvo svojim domaćinima. Svake se godine tisuće turista okuplja kako bi promatralo festival u Lopburiju.
Dan začeća – ruski dan planiranih rođendana
Rusija je zadnjih par desetljeća u nedoumici kako da postigne povećanje nataliteta. Osim financijskih rješenja za ovaj osjetljivi problem, jedan vladin dužnosnik našao je svoj način da se bori za rusku budućnost.
Guverner Uljanovska Sergej Ivanovič Morozov odlučio je proglasiti 12. rujna Danom začeća – praznikom na koji se građani mogu pozabaviti ruskim natalitetom. Čak ni datum koji je Morozov odabrao za Dan začeća nije slučajan. Točno devet mjeseci nakon Dana začeća je nacionalni praznik Dan Rusije.
Kao jedan korak dalje, na Dan Rusije organizira se i neka vrsta nagradne igre u kojoj sve majke koje rode 13. lipnja imaju šanse osvojiti vrijedne nagrade – od frižidera do automobila.
Škoti su poznati po svojoj veseloj naravi i gajdama, pa stoga nije pretjerano čudno da imaju i jedan od najrazuzdanijih praznika – Up Helly Aa. Osim što ostale svoje dane provode jedući iznutrice zamotane u ovčji želudac te zalijevajući taj 'ukusan' obrok viskijem, nije zapravo čudno što imaju praznik na koji se odijevaju kao Vikinzi, pjevaju i na kraju dana zapale svoj brod.
Širom Shetlanda velike grupe kostimiranih muškaraca okuplja se kako bi se zaklelo na vjernost svom vođi kojeg nazivaju Guizer Jarl. Ovom događaju najčešće ne manjka alkohola ni pravog vikinškog oružja, no najvažniji sastojak je ipak benzin.
Nakon što se zabavljaju cijeli dan uz pjesme o Toru i ostalim junacima skandinavske mitologije Škoti se na kraju dana skupe na obali gdje se nalazi replika vikinškog broda koji simbolizira život poslije smrti. Veseli slavljenici bizarnog praznika zatim zapale brod i to je vrhunac dana.
Najčudnija stvar u cijeloj priči zapravo je da ni Švedi, ni Norvežani, ni Danci ne slave ovaj praznik posvećen Vikinzima jer mu je izvor u romantičnom razdoblju 19. stoljeća kad su vojnici po povratku iz Napoleonovih ratova kojima je vjerojatno bilo dosadno smislili kako da se zabavljaju uz vatru i improvizirani maskenbal.