Dr. David Dosa, gerijatar i asistent profesora na Sveučilištu Brown, rekao je da petogodišnji podaci dokazuju da je Oscar rijetko bio u krivu, ponekad pokazujući medicinskom osoblju da griješi u svojim pretpostavkama koji se pacijent nalazi u najkritičnijem stanju.

Mačka, koji sad ima pet godina i nije pretjerano društven, usvojio je kao malog Centar za njegu i rehabilitaciju u Providenceu na Rhode Islandu, koji se najviše brine za ljude koji boluju od teške demencije.

O Oscarovu talentu dr. Dosa prvi je put pisao 2007. u Časopisu za medicinu, a otad je još mnogo puta uvjerio doktore u svoje moći. Oscar u pravilu po cijele dane luta po hodnicima i sobama te se rijetko druži s ljudima, osim s onima koji će umrijeti.

Ako bi se slučajno nalazio izvan sobe u kojoj će netko umrijeti, Oscar bi grebao po vratima dok ga ne puste unutra. Premda imaju još pet mačaka, nijedna nema sposobnosti kao Oscar.

O njemu je dr. Dosa nedavno napisao knjigu, 'Making rounds with Oscar: the extraordinary gift of an ordinary cat', u kojoj nije ponudio nikakvo pouzdano znanstveno objašnjenje.