Mače, staro manje od dva mjeseca, borilo se kako bi preživjelo bez pola repa i s ozlijeđenom šapom na ulicama otoka Tilosa sve dok ga sasvim slučajno nije otkrila Ali Gill iz Cornwalla. Odlučna u namjeri da ga povede kući, potrošila je više od 1.000 funti na avionske karte, taksi i veterinarske troškove u dvomjesečnom nastojanju da spasi mačkicu i preveze je u Englesku.

Priča je sretno završila, maca se zove Squeak (zbog piskutavih zvukova kojima se glasala na cesti), oporavila se i ima četiri mjeseca.

No nije otpočetka bilo tako. Ali je naime posjetila prijateljicu na grčkom otoku Tilosu. Ondje je upoznala ženu koja je povremeno hranila macu ostavljenu kraj napuštenog objekta u kartonskoj kutiji. Mačka je imala samo pola repa, bila je sama i ozlijeđene šape. Ali se odmah počela brinuti o njoj, dala joj je sredstvo protiv buha, redovito donosila vodu i hranu te previjala šapicu.

‘Došla sam krajem svibnja na odmor, pomogla sam je hraniti i odmah sam se zaljubila u nju. Dosta se glasala, bila je zaigrana, mazna i odlučna da preživi. Ma bila je prekrasna. Čim me vidjela, počela je proizvoditi plačljive zvukove, zbog čega sam je nazvala Squeak. Unatoč ozljedama, izgledala je prekrasno, ne poput drugih lutalica na otoku, pa nisam htjela da završi poput njih’, rekla je Ali.

Prvo su maci htjeli pronaći dom na otoku, no, kao i na mnogim drugim grčkim otocima, a tako je i kod nas, na Tilosu se broj mačaka drastično povećao. Uglavnom se radi o lutalicama i većina ljudi koja želi mačke već ih ima dovoljno. Lokalci se uglavnom brinu o njima i hrane ih koliko mogu, a stranci organiziraju veterinara koji dođe sa susjednog Roda jednom ili dvaput godišnje kastrirati mačke kako bi se smanjio broj lutalica.

Nažalost, pokušaj udomljavanja mačka nije uspio, a i Ali se u tom periodu već toliko vezala za njega da joj je bilo jasno da će početi tražiti opcije za njegovu selidbu. Kontaktirala je sa svim agencijama i otkrila da je Airborne Pets jedini avioprijevoznik koji od Roda do Velike Britanije vozi mačke. ‘Karta je bila skupa, između 540 i 680 funti (5.400 i 6.800 kuna), ali barem sam znala da će biti siguran i da mora preživjeti samo nekoliko sati stresa za udoban i zdrav ostatak života’, rekla je Ali za Cornishman

No prije leta morala je čipirati mačka, cijepiti ga i nabaviti mu pasoš, posve očistiti od buha i nametnika, kupiti boks za prijevoz u avionu i smjestiti ga na tri tjedna u azil. Nakon svega toga dobila je dozvolu za let.

Tu još nije bilo kraja komplikacijama. Ali je morala na posao i nije mogla letjeti s njim. Zato ga je smjestila u azil na Rodu, no i dalje nije znala kako ga prebaciti iz azila do aerodroma jer azil to nije bio u mogućnosti. Tada je upoznala taksista koji je imao dvije udomljene mačke i pristao joj je pomoći. Na dan leta preuzeo je Squeaka, prebacio ga na aerodrom i čuvao ga još sat i pol jer ga službenici nisu prihvatili kao što su trebali. Također, premda po zakonu životinje u boksu aviona moraju imati osiguranu vodu, to su zaboravili napraviti za ovu žilavu macu pa je provela četverosatni let bez tekućine.

Konačno su se našli na aerodromu Gatwick u ponoć, kad je avion sletio, pa su prespavali u hotelu. Squeak je pomahnitao od sreće kad ga je pustila iz boksa u hotelskoj sobi. ‘Nakon ovog dugačkog, kompliciranog i skupog putovanja imat će prekrasan život. Ispao je to puno skuplji godišnji nego što sam planirala, ali isplatilo se’, rekla je Ali.