FENOMEN PLJUVANJA

Navika koja povezuje Kineze s engleskim pankerima

05.03.2009 u 13:00

Bionic
Reading

Malo je stvari koje povezuju Kineze, engleske pankere i kvartovske balave klince. Jedna i vjerojatno jedina je pljuvanje. Pljuvanje u lice, u dalj, u cugu, u pljuvačnicu... Slinimo uokolo od rođenja na sve moguće načine. Pročitajte nekoliko crtica o toj mokroj nepristojnosti

Iako je pljuvanje danas rezervirano za šaku urbanih bandita iz predgrađa, nekad davno bilo je općeprihvaćeno ponašanje. Štoviše, u srednjem vijeku zadržavanje pljuvačke se smatralo degutantnim. S vremenom, pak, na hračkanje se počelo gledati ispod oka, bilo je tolerirano, ali samo za trenutke kada ste sami. Polovinom 19. stoljeća u većini razvijenih društva pljuvanje se počelo otvoreno osuđivati kao vulgarno. Pogotovo ako se slinavi bezobraznik nalazio u ženskom društvu.

Pljuvačnica iz 1880. godine

Postoji li metaforička veza pljuvanja s muškim obilježavanjem teritorija, može li se i psihoanalitički protumačiti kao daleki odjek ejakulacije, ostavljamo na teret stručnjacima, no indikativno je da su se pljuvanjem u velikoj većini bavili muškarci. Pogotovo nakon što su nas bombardirali imaginarijem Divljeg zapada krajem devetnaestog i u dvadesetom stoljeću gdje su mačo likovi masovno po salunima žvakali duhan i hračkali u sveprisutne pljuvačnice.

Žene bi se gađale slinom uglavnom da iskažu prezir, ljutnju i mržnju, što ni danas nije rijetkost u ekstremnim situacijama. Drugi ekstremni kontekst pljuvanja bila bi porno industrija gdje je hračkanje po ženskim genitalijama muškom gledateljstvu, čini se, vrlo, veoma i sveudilj prihvatljivo.

Međutim, između neotesane frajerštine i demonstracije gađenja, pljuvanje je u nekim sredinama još uvijek dio (ne)kulturnog nasljeđa. U Kini se redovito hračka po pločniku i u najurbanijim predjelima, i to ne samo slinu, nego sve što se može potegnuti iz grla ili nosa. Narod Massai u Africi se pak koristi pljuvanjem kao znakom pozdrava na dolasku i odlasku, što je parodirano u komediji 'Ace Ventura: Kad priroda zove'. U nedavnoj povijesti najviše su se kulturološki ispljuvali engleski pankeri koji su na koncertima imali običaj zasliniti svoje glazbene idole na pozornici.

Natjecanje u pljuvanju u lice. Oprez, gadno..

No osim pobrojanih konotacija koje pljuvanje može imati, ne zaboravimo i njegovu sportsku dimenziju. Natjecanje tko će više i dalje dio je standardnih igara bez granica svakog boljeg kvarta, iako, koliko nam je poznato, ne postoji organizirano natjecanje na međunarodnoj razini. Tu su nepopravljivi hračkaši još uvijek u debelom zaostatku za pljuvačima koštica trešanja ili maslina koji održavaju ozbiljne turnire. Jedan će se održati u Michiganu za američki Dan nezavisnosti. Što se tiče običnih pljuvača, za sada nam preostaju bizarnosti poput one da je četrdesettrogodišnji otac u Njemačkoj pao s balkona kad se natjecao sa sinom u hračkanju u dalj.