Među nama kriju se ljudi s nevjerojatnim sposobnostima za koje često ni oni sami ne znaju jer su posljedica genetskog ustroja ili teško razlučive od normalnog stanja. Među tim sposobnostima su sinestezija, fotografsko pamćenje, tetrakromacija, eholokacija te niz drugih. Mi smo se pozabavili zanimljivim primjerima takvih neobičnih sposobnosti
Samo je jedna osoba za koju znamo imala besmrtne stanice, a to je bila žena po imenu Henrietta Lacks koja je 1951. umrla od raka u svojoj 31. godini. Ironija je da su stanice raka koje su nju ubile dosad omogućile 59 godina istraživanja i raznih otkrića. Naime, Henrietta Lacks, po kojoj se 'HeLa' stanice raka koje se još uvijek koriste zovu, imaju to nevjerojatno svojstvo da ih ne zahvaća Hayflickovo ograničenje koje inače onemogućava beskonačno repliciranje stanica.
Zahvaljujući standardnoj proceduri polovicom prošlog stoljeća te doktorima Georgu Greyu i Johnu Hopkinsu, zadnjih šezdesetak godina znanstvenici su imali prilike stanicama Henriette Lacks izliječiti dječju paralizu te napraviti velike korake u borbi protiv raka, HIV-a i niza drugih bolesti. Danas su HeLa stanice toliko zastupljene u laboratorijima širom svijeta da ih ima više nego što ih je bilo dok je Henrietta Lacks bila živa.
Jedna nevjerojatna ljudska sposobnost za koju ste već vjerojatno čuli ili gledali film o njoj je fotografsko pamćenje. Radi se, naravno, o savršenom povratu slika ili zvukova iz memorije.
Primjer takvog pamćenja su Akira Haraguchi koji je točno nabrojao prvih 100.000 decimalnih mjesta broja pi i Stephen Wiltshire koji može iz sjećanja gotovo savršeno nacrtati sve što je vidio. Jedna takva osoba, Kim Peek, bila je inspiracija za lik Raymonda Babbita kojeg je u filmu 'Kišni čovjek' tumačio Dustin Hoffman. Kim Peek trenutno zna napamet preko 12.000 knjiga.
Pravo fotografsko pamćenje ne može se naučiti, a jednako je zastupljeno među ženama i muškarcima.
Zamislite da možete vidjeti boju brojeva ili da vam određena riječ daje neki okus u ustima. To su dva primjera sinestezije, neurološkog stanja koje povezuje različita čula. Sinestezija također može poprimiti oblik pri kojem brojevi imaju osobnost ili zvukovi imaju boju.
Jedan od ljudi koji ima sinesteziju je tridesetjednogodišnji Britanac Daniel Tammet. Gospodin Tammet govori devet jezika od kojih je jedan sam izmislio, vidi oblike i teksturu brojeva, može računati vrlo velikim brojevima brzo i s lakoćom te zna imena i osobnost svih brojeva od nula do 10.000. U njegovom slučaju sinestezija je možda posljedica epilepsije od koje je patio kad je bio mali, u spoju s autizmom. Iako posebne sposobnosti često prate problemi, sama sinestezija nije poremećaj.
U mnogim grčkim mitovima spominju se zvijeri koje imaju dijelove tijela od različitih životinja, a poznate su kao himere. Genetske himere ili ljudi koji imaju tetragametizam posljedica su začeća pri kojem se dva oplođena jajašca ili embriji spoje u jednu osobu za vrijeme trudnoće. Rezultat je najlakše opisati kao blizance u jednoj osobi.
Na cijelom svijetu ima samo 40 ljudi koji imaju takav genetski ustroj. Posljedica je najčešće imunološki sustav otporan na sve na što bi oba blizanca bila otporna te šira mogućnost primanja organa u slučaju ozljede ili bolesti.
Šišmiši vide tako da odašilju zvuk koji im, kad se odbije od nečega, otkriva poziciju predmeta. Ma koliko to nevjerojatno zvučalo, i ljudi imaju tu sposobnost, no slijepima je mnogo lakše svladati tu vještinu zbog pojačane osjetljivosti na zvuk.
Među ljudima koji 'vide' eholokacijom su James Holman, Daniel Kish i Ben Underwood koji je možda najbolje dokumentirani slučaj ove sposobnosti. Ljudi koji se snalaze eholokacijom stvaraju zvuk, obično udaranjem štapom o tlo ili coktanjem, te po ehu određuju gdje se što nalazi u prostoru oko njih. Iznimno vješti eholokatori mogu tako odrediti veličinu predmeta, gdje se nalazi i kolika mu je gustoća. Kako ljudi ne mogu čuti zvukove visoke frekvencije, ne mogu vidjeti ni sitne predmete koje šišmiši i dupini mogu tako osjetiti.
Zadnja je vrlo neobična sposobnost vida koji kao izvor ima četiri boje svijetla. Tetrakromacija na prvu loptu ne zvuči posebno, no radi se o uistinu zanimljivoj kvaliteti oka. Ljudi i većina životinja vide sliku kao amalgam tri temeljne boje – crvene, plave i zelene. Normalno ljudsko oko, dakle, vidi oko milijun boja jer svaki od receptora za tri temeljne boje razlikuje oko 100 malih razlika u svakoj od njih, dok čovjek koji ima sposobnost vidjeti četvrti izvor svjetla vidi nevjerojatnih 100 milijuna boja.
Primjeri tetrakromacije su tropske slatkovodne ribe 'zebrice' (Danio rerio), a među ljudima postoje dva moguća primjera. Tetrakromacija navodno je prisutnija među ženama, dok je daltonizam zastupljeniji među muškarcima.
