Sovjetski astronaut Jurij Gagarin 12. travnja 1961. postao je prvi čovjek u svemiru, a nakon 108 minuta postao je i prvi koji je obletio Zemlju te se živ i zdrav vratio natrag. Gotovo je nezamislivo da je prvi čovjek odjeven u samo nekoliko tankih slojeva svemirskog odijela i zaštićen od smrtonosne hladnoće svemira u letjelici Vostok, prije 49 godina prvi put svjedočio da je Zemlja okrugla s udaljenosti od 302 kilometra.

Danas snove o redovnim posjetima svemiru sanja samo nekolicina astronauta koji rade za razne svemirske agencije i vrlo bogati sanjari iz privatnog sektora, poput predsjednika Virgin grupe Richarda Bransona. No poslije Drugog svjetskog rata jedan mladić iz malog sela Klušino na zapadu Rusije itekako je maštao o putovanju u raketi. Mladi Gagarin znao je sve o planetima i Sunčevom sustavu, a ležala mu je i matematika.

Profesor koji mu je predavao najdraže predmete u Drugom svjetskom ratu pilotirao je ratnim zrakoplovom, pa je tako ostavio znatan dojam na njega. U godinama poslije osnovne škole, dok je šegrtovao kao ljevaoničar, Gagarin je odabran za doškolovanje u višoj tehničkoj školi u Saratovu, a tamo se i učlanio u pilotski klub gdje je naučio letjeti i koristiti padobran, vještinu koja će mu nakon povratka iz svemira spasiti život.

Nakon što je završio obrazovanje, 1955. upisao se na vojnu akademiju i počeo trening u školi za pilote u Orenburgu gdje je upoznao, a zatim se dvije godine kasnije i vjenčao s Valentinom Ivanovnom Gorjačevom. Poslije završetka pilotske škole, pridružio se ratnom zrakoplovstvu i u nekoliko godina napredovao u činu. Godine 1960. odabran je kao jedan od 20 budućih astronauta sovjetskog svemirskog programa. Na kraju napornog perioda testiranja psihičke i fizičke spremnosti te treniranja za let, od dvadesetorice odabranih za prvi let ostali su u užem izboru samo Gagarin i German Titov

Gagarinu su u korist išli mala visina, nasmijano lice i seosko podrijetlo. Dobro je poznato da je glavni inženjer i mozak sovjetskog svemirskog programa Sergej Pavlovič Koroljev simpatizirao mladog Gagarina zbog uvijek vedrog lica. Kad se s ženom i prvom kćeri Lenočkom doselio u Zvjezdani Grad, tada tajno vojno postrojenje blizu Moskve, sve slobodno vrijeme provodio je uz obitelj. Nekoliko mjeseci prije povijesnog leta 1961. rodila mu se druga kći Galočka (proljetni dašak).

'Vidim Zemlju! Prekrasna je', bile su prve riječi koje je 12. travnja 1961. dvadesetsedmogodišnji Gagarin uzviknuo kad je ugledao naš planet iz svemirske letjelice koja se kretala brzinom od oko 28.000 kilometara na sat. Dok je letio, fućkao je domoljubnu pjesmu koju je 1951. napisao Dmitrij Šostakovič, čiji prvi stihovi glase ovako: 'Domovina čuje, domovina zna, gdje njezin sin leti u nebo.'

Zbog lošeg kuta ulaska u atmosferu, prilikom povratka Gagarin je morao napustiti svoju letjelicu na visini od sedam kilometara te se nakon poduljeg slobodnog pada spustiti padobranom jer inače ne bi preživio slijetanje. Prvi ljudi koji su naišli na njega nakon što se uspješno spustio bile su starica i njezina unuka koje su vodile kravu na pašu.

'Prijatelj sam, drugovi, prijatelj', uzviknuo je dok je skidao kacigu da im pokaže da nije vanzemaljac, već čovjek. Starica ga je zatim pitala da nije kojim slučajem došao iz svemira, na što se Gagarin nasmijao i potvrdno joj odgovorio.

Te karakteristike - hladna glava u opasnim situacijama i uvijek prisutan smisao za humor - dio su opisa koji su za njega ponudili i njegovi kolege. Gagarin je također bio na glasu kao odličan pilot te vrlo smiren, ali odlučan čovjek. Volio je prirodu, plivanje, pecanje, lov, hokej i brze aute.

Nakon povratka na Zemlju Gagarin je otišao na svjetsku turneju i, gdje god da se pojavio, bio je nagrađivan jer nije svojim postignućem postao heroj samo Sovjetskog Saveza, već i cijelog svijeta. Nakon pet godina rada na prenamjenama dijelova starih svemirskih letjelica došao je na čelo Zvjezdanog Grada te se istovremeno počeo pripremati za sljedeći let u svemir.

No Juriju Gagarinu nije bilo suđeno ponovo napustiti Zemlju. Poginuo je tijekom nesreće na eksperimentalnom letu 27. ožujka 1967. Njegovu smrt oplakivao je cijeli svijet, a pepeo mu je pohranjen uz ostale sovjetske heroje u Kremlju.

U njegovu je čast ime jednog ruskog grada promijenjeno u Gagarin, a 1971. astronauti su ostavili na Mjesecu ploču s imenima svih ljudi koji su poginuli pridonoseći svemirskom istraživanju, među kojima je i on. Kako bi mu se odalo poštovanje, Gagarin je također postalo ime jednog od kratera na Mjesecu.

Na datum Gagarinovog putovanja u svemir u Rusiji se slavi Dan astronauta, a širom svijeta već devetu godinu priređuje se Jurijeva noć, obilježavanje prvog čovjekovog putovanja u svemir i prvog lansiranja svemirske letjelice Columbia koja je poletjela 12. travnja 1981.