Plaženje jezika u arsenalu uvredljivih gesti zapadne civilizacije relativno je svježa pojava. Dok su srednje prste dizali još u antičko doba, beljenje postaje redovito sredstvo prezira i poruge tek unazad nekoliko desetljeća
Mada je Albert Einsten već 1951. zabavio povijest fotografije svojim čuvenim isplaženim jezikom, nije posve sigurno da je njegova gesta značila isto što i nama danas, tj. porugu. Priča ide kako je slavni znanstvenik za svoj 72. rođendan bio već toliko iscrpljen raznoraznim fotosnimanjima da je naposljetku od umora i očaja isplazio jezik pred objektivom Arthura Sassea koji ga je nagovarao da se opet i ponovno nasmiješi za snimak.
Porijeklo plaženja jezika vraća nas u negdje u 1768., u vrijeme iz kojeg potječe prvi pisani dokument o poznatoj frazi engleštine tongue in cheek, što znači 'jezikom u obraz', a označavao je da je nešto rečeno s ironičnom namjerom, a ne bukvalno. Vjerojatno su u ono doba ljudi gurnuli jezik u unutrašnju stranu obraza nakon što bi izgovorili nešto što je definitivno trebalo shvatiti u podrugljivom prenesenom značenju.
Gesta jezikom, još uvijek zatvorena unutar usta, s vremenom je počela migoljiti izvan te je dobila svoj punokrvni izraz u modernoj povijesti sporta gdje se sve u šesnaest počelo plaziti jezik svojim oponentima. Posljednji slučaj je beljenje tenisačice Anastasije Miškine pri preuzimanja trofeja na French Openu 2004, kada nije izdržala a da ne pokaže totalno infantilno svoj podrugljivi jezičak curi koja je 'izvisila' u finalnom meču.
Isplažen jezik među ikonografiju pop kulture definitivno su lansirali Rolling Stonesi sveprisutnim omotom za album 'Sticky Fingers' iz travnja 1971. Crvena usta i isplažen jezik razmiljeli su se maštom milijuna ljudi i postali vizualni trademark benda. Za službeni logo bio je zaslužan grafički dizajner iz Londona John Pasche koji je za odrađeni posao ušićario izdašnih 50 funti. Istinabog, par godina kasnije, bend mu je velikodušno dao još jednu zvjezdanu isplatu - bonus od 200 funti kao nagradu za uspješnu izvedbu.
Kako i pristoji glazbenicima koji su živjeli po svetotrojstvenom motu 'sex, drugs & rock’n’roll', jezik je istovremeno simbolizirao pobunu i požudu. Usta, dakako, nisu mogla asocirati ni na što drugo doli na gigantske ćube frontmena Micka Jaggera. S tim otvorom na njegovoj faci eventualno se može mjeriti tek pjevač Steven Taylor iz Aerosmitha za kojeg ozbiljno sumnjamo da je kao mali gutao vodoravno postavljene štapiće za sladoled.
Premda nisu autori, Rolling Stonesi dakako drže autorska prava na logo, dok je jedini keš vrijedan spomena njegov tvorac uspio na kraju izmusti tek iz prodaje originalnog crteža za 400.000 funti 2006. godine.
Po ustaljenom kreativnom receptu domaće umjetničke scene gdje se ne zna čak ni krasti na vrijeme, zagrebački bend Prljavo Kazalište prisvojio je ikonu isplaženog jezika te je oplemenio svojom autorskom intervencijom tako što ga je isjekao i probušio zihericom. Za svoju najnoviju turneju, dečki iz Dubrave naručili su petnaestometarsku binu u obliku jezika koja se specijalno radi u Londonu. Što će reći ako im publika odgovori istom gestom posebno dizajniranom u domaćoj tvornici dobrog ukusa? Vjerojatno ništa. Pravit će se da sviraju.
