Korzet je donje rublje čijim se nošenjem mijenja oblik torza u željenu formu iz estetskih ili medicinskih razloga, a u moderno doba bilo koje donje rublje što nalikuje na korzet i nema medicinsku svrhu. Pravi korzeti su u principu samo oni koji su ručno rađeni po mjeri kupca.

Tri glavna tipa korzeta su oni koji pokrivaju grudi, oni koji ne pokrivaju grudi i steznici koji pokrivaju samo struk. Obično su izrađeni od fleksibilnih materijala koje se učvršćuje u željeni oblik umetanjem plastičnih rebara koja su zamijenila tradicionalni čelik ili kitovu kost. Korzeti se uglavnom nose preko potkošulje, a postoje i modeli s podstavom.

Jedan od mogućih prvih povijesnih dokaza o postojanju korzeta minojska je umjetnost iz oko 1.700 pr.n.e., koja prikazuje takvu vrstu odjeće na ženama otkrivenih grudi. Zbog uskog struka muškaraca na tim prikazima, nagađa se da su i oni nosili korzet.

Korzeti se pojavljuju u modi tijekom 16. stoljeća i nose se, osim za kratke pauze nakon Francuske revolucije, sve do danas. Ti prvi korzeti nisu naglašavali obline kao kasniji modeli, već su oblikovali tijelo u mondeni cilindričan oblik. Imali su naramenice i završavali kod struka, a ravnali su područje grudi i tako ih podizali. Cilj im je bio što ravnije tijelo u kontrastu s grudima koje strše iz samog vrha korzeta.

U 19. stoljeću korzet se pojavio kao medicinsko pomagalo, jer vjerovalo se da su žene vrlo krhke i da im treba potpora, a čak i djevojčice od svega tri do četiri godine nosile su korzet. Uloga pripijene odjeće se pak znatno promijenila - u drevno doba korzet bi bio znak bogatstva, dok je u 19. stoljeću raskopčani korzet imao seksualnu simboliku.

Žena se morala obraniti od vlastitih pohotnih pobuda i muškaraca sumnjivog karaktera noseći masivnu slojevitu odjeću i uske korzete koji su razodijevanje činili dugim i napornim zadatkom. Dijelom i zbog takvog stava, žene u viktorijansko doba uvijek su padale u nesvijest i tražile mirišljave soli zbog problema s disanjem koje im je takav stil odijevanja stvarao.

Na mnogo načina, korzet podsjeća na oklop, čemu pridonosi i priča o ženi koju su Indijanci prvo pokušali silovati, a nakon dugog i neuspješnog pokušaja skidanja korzeta odlučili su je ubiti. Vezali su je za obližnje stablo, odapeli nekoliko strijela u nju i otišli. Sljedećeg dana nađena je živa i zdrava - strijele su se zaglavile u korzetu i nisu je ni ogrebale.

Zbog čestog imitiranja visokog sloja među pripadnicama radničke klase događalo se da šefovi tvornica moraju zabraniti nošenje korzeta i ostalih modnih artikala zbog njihove neprikladnosti pri vršenju posla.

Usko vezanje korzeta također je uzelo svoj zamah u modernom vremenu i pretvorilo se u vrstu fetiša koji je vjerojatno vezan ne samo uz uzak struk, već i uz velike grudi – vrlo slično današnjem grudnjaku Wonderbra.

Žene su počele željeti nedostižno uske strukove i stezale se sve više i više. U Guinnessovoj knjizi rekorda spominju se Ethel Granger sa strukom od 32,5 centimetara i Cathie Jung sa 37,5 centimetara.

No to su ekstremni slučajevi. Korzeti su bili i ostali odjeća koja podupire tijelo, a održava slobodu kretanja te moderne žene obično stegnu korzet za svega pet do deset centimetara, ne više. Odjeća koja oblikuje tijelo pojavila se i za muškarce i postala hit zbog efekta smanjenja trbuha. U početku ju je kupovala uglavnom gay populacija, no čini se da su se sad i hetero muškarci počeli brinuti o svom izgledu.

Danas se korzeti mogu kupiti u svim većim gradovima u specijaliziranim dućanima, no više ih se ne smatra odjećom bez koje se ne može, kao što je to bilo u 19. stoljeću. Madonna je vjerojatno najzaslužnija za ponovnu popularizaciju korzeta, nakon čega se donje rublje naglo pojavilo na otvorenom, a bodiji i korzeti zamijenili su majice.

Čak i feministkinje hvale korzet jer ga neke smatraju simbolom ženske moći, a ne podčinjenosti. 'Nema puno odjeće koja mijenja to kako hodaš, kako misliš, kako se držiš', kaže Rowan Pelling, urednica britanskog erotskog časopisa.