Kada su indijanska plemena odlučila prekinuti prolijevanje krvi, skupili bi se na nekom svetom mjestu i zapalili džoint od tri metra, nakon čega bi raspravljali o tome čija je skvo bolji komad. Krivo. Popušili bi lulu mira, koja, začudo, nije imala nikakvih opijatskih svojstava. Radilo se o duhanu, eventualno pomiješanom s travama koje je svako od plemena iz nekog duhovnog razloga smatralo najsvetijima.

Ceremonijalno dimljenje kod Indijanca plemena Sioux vršilo se lulom s dugačkom drškom, dok su, recimo, Catawbasi na jugoistoku imali zaobljene lule s četiri kamiša, od kojih je svaki imao religiozno značenje. Obred pušenja je obično započinjao prosipanjem manje količine duhana na tlo i molitvom u sva četiri smjera, prema zemlji i prema nebu, a sve skupa simboliziralo je povezanost čovjeka i njegovog vidljivog i nevidljivog okoliša.

Ono što su Europljani nazvali lulom mira zapravo je bila tek jedna od vrsta lula koje su Indijanci pušili. Načinjene od kamena ili gline koja se kopala na mjestima obično smatranima tako svetima da čak i za vrijeme ratova tamo nitko nije smio biti napadnut, lule mira su svojim oblikom i mješavinom duhana i trava (a ponekad i kore crvene vrbe) trebale poslužiti kao most između ljudi i duhova koji određuju njihovu sudbinu. Siouxima je drška lule, u dobroj staroj faličkoj tradiciji, predstavljala muški princip, a glava ženski. Uz muški se princip simbolički vezao životinjski svijet, a uz ženski biljni. Cijela je pak lula predstavljala stvaranje.

Ipak, da se tako snažan duhovni predmet ne bi sveo na oblik jednostavno isklesanog kamena, pobrinula se gomila ukrasa pomoću kojih je lula mira bila dizajnirana. Omatali su je ljudskom kosom, životinjskom dlakom, stavljali na nju pera, ptičja krila, biljke i urezivali koješta, što je već bilo od religoznog ili osobnog značaja njezinom vlasniku.

Danas, daleko od slike svijeta sjevernoameričkih Indijanaca, kada se znatiželja zapadne kulture oko duhovnih pitanja drevnih naroda i vremena svodi na pitanje koje su droge trošili, lula mira zamišlja se tek kao jedna u nizu narkotičkih igračkica. Veliku je ulogu u tome odigrala holivudska mašinerija snova sa svojim tipiziranim likom šamana koji u svojoj pernatoj indijanskoj luli dimi što god ilegano mu se nađe na putu.

Kod nas je paranoičnu fobiju od lule mira nedavno demonstriralo i osiguranje HRT-a, koje je na izjavu Aleksandra Stankovića da će popušiti jednu u emisiji 'Nedjeljom u dva' sa slovenskim i hrvatskim gostima reagiralo upozorenjem voditelju da je u emisijama uživo zabranjeno pušiti i da postoji opasnost od požara. Nešto manju zabrinutost pokazalo je tisuću zadarskih statista fotografa Šime Strikomana koji su se na njegovoj dvadesetoj milenijskoj fotografiji poslagali u oblik mirotvorne lule.