Ranih osamdesetih godina 20. stoljeća započeo je kultni status soka Pipi. Narančada sama po sebi nije piće koje bi izazvalo vjernost Hrvata koju ima da nije bilo reklame s Anom Sasso i djevojkama u mokrim majicama bez ičeg ispod, a danas je tu već i snažni faktor nostalgije u igri
Miss bivše države Jugoslavije Ana Sasso protrčala je po plićaku plavog nam Jadrana u pripijenoj majici bez grudnjaka i zauvijek nas time učinila ovisnicima o soku od naranče. Naravno, to se tiče samo onih koji su reklamu zapravo vidjeli u to vrijeme. Mlađim generacijama Pipi vjerojatno ne predstavlja ništa više od teško nabavljivog soka tvrtke sa 38 direktora koja se guši u dugovima.
Svi oni koji su bili u dobi od djece do odraslih u vrijeme pojave reklame za Pipi povremena manekenka i bivša misica Ana Sasso ostat će vjerojatno zauvijek snoviđenje onih vremena kad se još u 'stojadinima' išlo na more koje je bilo plavije, čišće i bez dosadnih turista. No prava je istina da je more bilo plavije zbog loše kvalitete filma, a o radničkim odmaralištima i Zastavama 101 nećemo ni pričati.
Danas ista ta reklama ne bi po izlasku ostavila dojam ni na koga s obzirom da su nam mediji prepuni polugolih starleta i cura koje svojim tijelima reklamiraju sve od keksa do tepiha, a narodu bi bilo draže čuti više vijesti poput one o izvozu soka Pipi u SAD. Od jeseni Dalmacijavino počet će u malim količinama izvoziti Pipi preko Atlantskog oceana, a u slučaju da tvrtka preživi sve svoje dugove taj bi se izvoz mogao povećati.
Istina, Amerikanci će biti uskraćeni za originalnu djevojku koja polugola uživa u soku, no na njenom je mjestu sad manekenka Bojana Šimić u mokroj potkošulji. I dok je mlada ekonomistica koja bi po godinama mogla biti kći Ani Sasso samo fusnota u vijestima, miss Jugoslavije 1982. i danas dobiva pohvale da sjajno izgleda nadomak ulaska u pedesete.
No čak i ako nova cura ne privlači kupce kao stara, jedan dio publike će svejedno ostati vjeran bezvremenoj djevojčici na naljepnici soka koja je uvijek rumena i nasmijana. Među njima su prvi Splićani, u čijem su gradu pogoni koji stvaraju Pipi.
Direktor marketinga Dalmacijavina Davor Andrijašević ima samo pohvale za kvalitetu proizvoda svoje tvrtke i prepun je nada za budućnost. Ako Dalmacijavino uspije riješiti svoje financijske probleme i pokaže li se da Amerikanci hrvatskog podrijetla gaje istu nostalgiju kao i oni koji su ostali u domovini, sok Pipi bi mogao kroz sljedećih tridesetak godina izbaciti neku treću curu u mokroj majici, no kako kod nas privatizacije idu, ta vjerojatno neće govoriti hrvatski.
Ma, glavno da zna reći - Pipi!
