Riječ sarma vuče porijeklo od turskog glagola 'sarmak', što znači umotati.

Sarma se priprema od mljevenog mesa, riže, luka i mnoštva začina. Tu smjesu se zatim zamota u listove neke biljke, najčešće kupusa (svježeg ili kiselog), blitve, vinove loze (svježe ili ukiseljene), lobode ili trpuca. Tako umotano meso kuha se nekoliko sati.

S obzirom na to da svaka regija ima svoj recept za sarmu, postoje razlike u pripremi, no većina se kuhara slaže da ju je najbolje kuhati polako u velikim glinenim kotlovima. Često se još na kraju dodaje brašno poprženo na masti.

Jedan od čestih priloga uz sarmu je jogurt, a u nekim zemljama služi se i s kiselim vrhnjem ili hrenom. Osim uobičajene, postoje vegetarijanska i sarma s ribom, koje su vrlo popularne za vrijeme posta. Vegetarijanske sarme obično se pripremaju sa sejtanom ili s nekom od žitarica.

Sarma je toliko slična turskoj 'dolmi' da se oba termina koriste za sarmu, a kako bi ih se razlikovalo, najčešće se samo doda vrsta povrća u ime, kao na primjer lahana sarma (kupus) ili japrak sarma (listovi vinove loze). Narodi jugoistočne Europe uglavnom za umatanje koriste kiseli kupus.

Kod nas se u sarmu dodaje dimljena govedina, a kuha se u kotlu sa sušenom svinjetinom, pršutom ili kobasicama. U Dalmaciji su poznati harambašići u koje ne ide riža, meso je sjeckano, ne mljeveno, a od začina se koriste limun, cimet, muškatni oraščić i klinčić. Priprema harambašića je, uz Sinjsku alku, na popisu zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara Ministarstva kulture Hrvatske.

Koliko Hrvati vole sarmu, može se vidjeti i po činjenici da je vidovečka sarma od 647 metara zabilježena kao najduža na svijetu u Guinnessovoj knjizi rekorda, a već se planira i novi pohod na rekord sa sarmom od jednog kilometra.

Još jedan dokaz da nam je sarma srcu draga miješano je meso za sarmu koje je krajem prošle godine PIK Vrbovec lansirao na tržište. Ne samo da imamo najdužu sarmu na svijetu, već sada vjerojatno i najbrže gotovu.

A da i političari misle da nas sarmom mogu kupiti, dokazao je Milan Bandić kad je pred kamerama na Novu godinu u restoranu Skenderica u Remetama pokušao iscijediti još koji glas za svoju predsjedničku kampanju pripremanjem omiljene novogodišnje nam hrane. No, Hrvati se očito nisu dali zavesti kuharskim vještinama gradonačelnika Bandića koje su prema vlastitim riječima, barem što se sarme tiče, bolje čak i od umijeća gospođe Bandić.

Nakon partijanja za Novu godinu, sljedeći dan obavezno jedemo sarmu. Ako odemo na skijanje, teško da barem jedan dan dok smo na planinama nećemo pojesti koju. Kuhamo uvijek za barem dvije osobe više jer znamo da će nam doći gosti i nesumnjivo će htjeti kušati ovogodišnju sarmu.