Lice kao u sokola i probojan pogled, kućni ogrtač i lula, lovačka kapa i povećalo, detalji su po kojima bi svatko odmah prepoznao detektiva koji već preko stotinu godina rješava zločine koje je, kao i njega, izmislio njegov stvaratelj, sir Arthur Conan Doyle

Nakon prvih dviju priča objavljenim u dvama različitim časopisima, Holmes se pojavljivao isključivo u časopisu Strand, a ilustrirao ga je Sidney Paget, kojemu detektiv djelomično duguje svoju prepoznatljivost.

Originalna djela sira Arthura Conana Doylea pokrivaju razdoblje od 1877. do 1904, a posljednji slučaj genijalni detektiv riješio je 1914. godine.

Premda je prikazan kao savršeni detektiv, ima svojih mana. Ovisnik je o kokainu i morfiju, a prema ženama je hladan, jer smatra da bi negativno utjecale na njegov posao.

Bez obzira na takav stav prema nježnijem spolu, jedna je ostavila trajan dojam na njega. Gospođica Irene Adler, čije ime Holmes uvijek naglašava u rečenici, nadmudrila ga je u priči 'Skandal u Bohemiji' te time zauzela posebno mjesto među ženama.

Jedina druga žena u Holmesovu životu je gospođa Hudson, njegova gazdarica, koja mu često kuha i posprema.

Njegov vječni prijatelj i suputnik, doktor Watson, naziva Holmesa najgorim stanarom u cijelom Londonu. Pravi je vječni samac neurednih navika, od držanja cigara u posudi za ugljen do duhana za lulu u perzijskoj papuči. Njegov ekscentrični genij zna se i demonstrirati u obliku sviranja violine u kasne večernje sate, a i često prima čudne posjetitelje u još čudnije sate.

No to nije umanjilo Watsonovu privrženost Holmesu. Njih dvojica dijelili su kuću u ulici Baker na broju 221b pune dvije godine prije nego što se Watson oženio. Nakon rane smrti gospođe Watson mnogo godina kasnije, Watson se ponovo uselio na istu adresu.

Iako u vrijeme pisanja detektivovih avantura u ulici Baker nije postojao 221b, London je taj broj dodijelio zgradi Muzeja Sherlocka Holmesa koji se otvorio 1989. godine.

Gotovo u svih 56 kratkih priča doktor Watson djeluje kao pripovjedač, a i u samim pričama spominje se kao Holmesov biograf. 'Pa, to je elementarno, moj dragi Watsone', poznata je rečenica vezana uz Holmesa, no on je u originalnim djelima nikad nije izgovorio.

Sherlock Holmes posjeduje lepezu vještina osim deduktivne logike i gotovo nadnaravne moći opažanja. On je također i majstor prerušavanja i vješt forenzički kemičar kada to slučaj zahtijeva.

U fikcionalnom životu najboljeg detektiva na svijetu razdoblja letargije i bauljanja po kući u ogrtaču s pregršt novinskih članaka o zločinima izmjenjivala su se s energičnim lovom na kriminalce kada bi se njegova inteligencija i opažanje uzdigli do vrhunca.

Unatoč tome što su bili suvremenici, Holmes se nikad nije pozabavio ubojstvima Jacka Trbosjeka. Njegov glavni neprijatelj bio je profesor James Moriarty, Napoleon kriminala, kako ga je Holmes nazvao. U priči 'Posljednji problem' Moriarty i slavni detektiv oboje naizgled pogibaju u švicarskim Alpama kod vodopada Reichenbach, no pod pritiskom javnosti sir Arthur Conan Doyle vratio je Holmesa iz mrtvih devet godina kasnije.

Kao i u ulici Baker, slavni detektiv dobio je muzej u Lucernu u Švicarskoj. Sherlock Holmes jedini je izmišljeni lik koji je dobio počasno mjesto u Kraljevskom društvu za kemiju u Velikoj Britaniji.

Lik Sherlocka Holmsea tumačilo je preko 70 glumaca u gotovo 300 filmova, dva mjuzikla, a postoji čak i balet koji se zove 'Veliki detektiv'.

Glumac najviše povezivan s ulogom Sherlocka Holmesa je Basil Rathbone poznat po toj ulozi za vrijeme Drugog svjetskog rata, kao i po ulozi Zorroa, no mi pretpostavljamo da je hrvatskoj publici bliži britanski serijal iz osamdesetih s Jeremyjem Brettom u glavnoj ulozi.

Sherlock Holmes već više od jednog stoljeća rješava zločine u knjigama, na filmu i u videoigrama. Jedini koji unaprijed može otkriti u kojem će se novom mediju pojaviti u sljedećih stotinu godina vjerojatno je on sam. A do tada možete uživati u najnovijem izdanju genijalnog detektiva koje se trenutačno prikazuje u kinima, ili u serijalu Dr. House koji je u mnogočemu inspiriran Doyleovim pričama.