Premda se ne slažu svi oko datuma, pa se spominje i 1. srpnja i 28. srpnja, većina ipak Međunarodni dan pizze slavi 9. veljače. Zašto baš taj datum, nije posve sigurno, no sigurno je da će većina kulinarskih blogova s neskrivenim veseljem obilježiti današnji dan i pripremiti barem jednu bogatu, sirom prekrivenu, slanu poslasticu.

Uobičajeno je mišljenje da pizza potječe iz Italije, no to je gotovo nemoguće utvrditi. Ipak, pizza kakvu danas poznajemo navodno je prvi put pripremljena u Napulju u 19. stoljeću kad je jedan kuhar u čast kraljice Margherite Savojske ispekao pizzu Margheritu, s rajčicama, sirom i bosiljkom, što je ujedno predstavljalo boje talijanske zastave.

Odonda je pizza doživjela razne transformacije, a danas se može upotpuniti s gotovo bilo čime. Najkreativniji su, čini se, Brazilci. Oni na pizzu natrpaju palmino srce, kremasti sir nalik mascarponeu, svježi kukuruz, svježe začine, pire krumpir, pečene kobasice, pommes frites, a uz piletinu mariniranu u kariju i kokosovom mlijeku kombiniraju tradicionalnije sastojke poput maslina, origana, šunke, slanine i rajčica.

U Rusiji pak vole začiniti pizzu kombinacijom sardina, tune, skuše, lososa i luka, dok su Indiji puno popularniji ukiseljeni đumbir, mljevena ovčetina i svježi sir, kao i piletina pripremljena na razne načine.

Industrija pizze u SAD-u godišnje zarađuje tridesetak milijardi dolara. Istraživanja su pokazala da svaki Amerikanac godišnje pojede oko 10 kilograma pizze, da 93 posto stanovništva barem jednom mjesečno na meniju ima pizzu te da se godišnje u SAD-u proda tri milijarde pizza (ne računajući milijardu smrznutih). Premda uglavnom igraju na sigurno, ne iznenađuje to da je ljuta kobasica ondje najtraženiji dodatak (oko 36 posto svih pizza u Americi ima taj sastojak), a u zadnje vrijeme i njihovi kuhari postaju sve inventivniji pa dodaju razne račiće, piletinu s roštilja i meso divljači.

Ako govorimo o rekordima, dakako Talijani su zaslužni za najdužu pizzu na svijetu. Nevjerojatnih 433 metra i 20 centimetra razvučeno je u srpnju 2012. u talijanskom gradu Castiglione Olona, a na dugačku je ljepoticu utrošeno više od 250 kilograma brašna, 190 rajčica i 110 komada mozzarelle. Gigantska poslastica planula je nakon slikanja u roku od sat vremena.

No vjerojatno najodlučniji u tome da će pojesti pizzu bio je Amerikanac David Schuler koji je u kolovozu prošle godine vozio 2.400 kilometara od Jacksona u Mississippiju, gdje živi, do rodnog Stoughtona u Massachusettsu, da bi kupio omiljenu pizzu. Naime, Schuler je odrastao u Stoughtonu jedući pizzu Town Spa, ali otkako se njegova obitelj 1973. godine preselila u Jackson, nije uspio pronaći onu koja bi zadovoljila ukus iz njegove mladosti. Zato mu nije bilo teško voziti 24 sata kroz 16 saveznih država u jednom smjeru da bi kući ponio 150 smrznutih pizza.

Zahvaljujući tome što nije pretjerano slano, tijesto za pizzu se može prilagoditi kojekakvim receptima, što je dokazala i naša blogerica Jelena Iva koja je na Sjedi & jedi ponudila kombinaciju sira i grožđa. Premda nazvana pogačom, radi se o tijestu za pizzu zapečenom sa sirom s plemenitom plijesni i grožđem. Recept pronađite ovdje

Ako niste spremni na takvu kulinarsku avanturu, odaberite svoju kombinaciju. No, upamtite, tijesto za pizzu trpi sve što vaša mašta može smisliti pa si dajte truda i složite nešto što dosad još niste probali.