U rujnu 1961. Betty i Barney Hill iz New Hampshirea na sjeveru SAD-a vraćali su se kući iz Kanade kad su spazili snažno svjetlo u obliku cigare. Činilo im se kako se letjelica kreće u njihovom smjeru.

Hillovi su zaustavili svoje vozili i pratili kretanje NLO-a kroz dalekozor te su tvrdili da su čak mogli vidjeti prilike na prozorima bizarne letjelice. Kako im se činilo da prilike koje vide ne izgledaju ljudski, preplašili su se i nastavili svoju vožnju kući.

Dva sata kasnije probudili su se 55 kilometara od mjesta na kojem su zadnji put bili pri svijesti, a satovi su im stali prije nego su se onesvijestili. Bettyina haljina je bila poderana, a Barneyjeve cipele izlizane.

Bizarno i neugodno iskustvo stvaralo je tjeskobu u Hillovima nekoliko godina dok se konačno nisu odlučili potražiti pomoć psihoterapeuta. Tijekom odvojenih hipnoza vratilo im se sjećanje na otmicu u kojoj su ih niski sivi vanzemaljci transportirali na svoju letjelicu te vršili razna ispitivanja na njima.

Danas na autocesti gdje se Hillovima navodno dogodilo njihovo bizarno iskustvo stoji znak, a priprema se i snimanje filma o njihovoj priči.

Betty Andreasson bila je oteta i prebačena na vanzemaljsku letjelicu

Kućanica Betty Andreasson 25. je siječnja 1967. ostala je bez struje. Ona i njezina obitelj bili su iznenađeni kad su primijetili čudno crveno svijetlo koje dolazi kroz kuhinjski prozor.

Pet niskih vanzemaljaca skakutalo je prema kući Andreassonovih. Nakon što su bića prošla kroz zatvorena vrata kao da ih nema, cijela obitelj Andreasson izgubila je svijest.

Betty Andreasson tvrdi da vanzemaljci nisu imali uobičajena ljudska obilježja te da je jedan od njih očito bio njihov vođa. S obitelji su komunicirali isključivo telepatijom, a Betty je cijelo vrijeme ispunjavao osjećaj mira bez obzira na vrlo detaljne medicinske preglede koje su vanzemaljci vršili na njoj i njezinoj obitelji.

Nakon otprilike četiri sata pregleda Betty i njezina obitelj vraćeni su natrag kući bez sjećanja na većinu događaja te noći. Tek osam godina poslije Betty je zbog svog iskustva prošla 12 mjeseci psihijatrijskih pretraga te se podvrgla nizu medicinskih testova. Među testovima koje je Betty prošla bio je i detektor laži.

Stručnjaci koji su se pozabavili njenim slučajem na kraju su zaključili da je Betty mentalno zdrava te da vjeruje da joj se otmica stvarno dogodila. Njezin slučaj i danas je jedan od najpoznatijih među iskustvima vanzemaljskih otmica.

Otmica kod rijeke Allagash u Maineu

Među poznatijim slučajevima vanzemaljskih otmica svakako je ona braće Weiner i njihovih prijatelja Chucka Raka i Charlieja Foltza koja se dogodila 1976, tijekom izleta na rijeci Allagash u Maineu. Blizanci Jack i Jim Weiner s dvojicom prijatelja bili su na noćnom pecanju na jezeru Eagle.

Nakon što su zapalili veliku vatru na obali, ukrcali su se u kanue, no ubrzo su ugledali jarki svjetleći objekt iznad sebe koji je počeo mijenjati boje. Netko u grupi je baterijskom lampom signalizirao u smjetu NLO-a koji je zatim krenuo prema njima.

Ribiče je ovaj neočekivani pokret u njihovom smjeru preplašio, pa su počeli veslati natrag prema obali, no NLO ih je uhvatio zrakom svijetla i sve onesvijestio. Sljedeće čega se sjećaju je da su ponovo sjedili na obali, a vatra koju su zapalili prije pecanja već je potpuno izgorjela.

Prijatelji su uskoro počeli imati noćne more u vezi te noći, a i neka sjećanja su im se vratila. Među stvarima kojih su se uspjeli sjetiti bili su neki eksperimenti koje su vanzemaljci vršili na njima u svojoj letjelici.

Društvo ribiča u potpunosti se svega sjetilo tek poslije odvojenih hipnoza pod kojima su svi ispričali opise istih događaja – neugodne medicinske testove koje su vanzemaljci vršili na njima uključujući i testiranje njihovog sjemena i ostalih tjelesnih tekućina. Kako su sva četvorica muškaraca također bili i umjetnici uspjeli su i vrlo vjerno nacrtati svoja iskustva.

Rezultati poligrafa tvrde kako braća Weiner, Chuck Rak i Charlie Foltz vjeruju da im se dogodilo ono čega su se sjetili pod hipnozom.

Obitelj koju su posjetili ljudi u crnom nakon što su vidjeli ljubičasti NLO

U planinskom području Walesa u Velikoj Britaniji jedna obitelj tijekom vožnje kući navodno je na nebu ugledala veliki ljubičasti objekt. Nakon što je neko vrijeme samo lebdio, u njihovoj blizini spustio se i pričvrstio za njihov auto.

Nakon što su se svi pošteno prepali obitelj se već u sljedećem trenutku ponovo normalno vozila kući kao da se ništa nije dogodilo. Ljubičastog NLO-a nije bilo nigdje, no obitelj je primijetila da su izgubili popriličnu količinu vremena.

Nešto kasnije, kad je jedan od članova obitelji bio kod zubara jer ga je mučio karijes, zubar mu je izvadio čudni crni predmet iz jednog od kutnjaka. Nakon što su se požalili lokalnim vlastima, posjetili su ih ljudi u uniformama Britanskih zračnih snaga koji su im rekli da ne smiju pričati o svom iskustvu.

Nesretna obitelj tek je kasnije saznala da je NLO nekoliko puta viđen u tom kraju u tjednu kad su se vraćali kući, a navodno postoji još jedan očevidac ljubičastog objekta na toj istoj cesti u to isto vrijeme.

Djelatnik policije Philip Spencer šetao je 1987. u blizini svog doma u gradiću Ilkey Moore u Velikoj Britaniji u nadi da će možda uspjeti fotografirati misteriozna svjetla koja je prije vidio u močvarnom području. Spencer je taman koračao kroz gustu maglu u blizini kuće svog punca kad je ugledao malo čudno biće koje kao da je odmahivalo i pokušavalo ga otjerati.

Spencer se jedva snašao i podignuo svoj fotoaparat te slikao stvorenje. Biće se nakon toga okrenulo i pobjeglo.

Iako se policajac dao u potjeru za čudnim stvorenjem, nije ga uspio uloviti, no vidio je kako se ogromna letjelica podiže iz močvarnog područja. Odmah je požurio razviti film iz fotoaparata, no onda je shvatio da je 'izgubio' sat vremena te da mu kompas pokazuje jug umjesto sjevera.

Fotografija vanzemaljca koju je Philip Spencer uspio slikati danas je poznata širom svijeta u krugovima ljudi koji vjeruju u vanzemaljce.

Otac i sin doživjeli bliski susret treće vrste

U ožujku 1988. John Salter Mlađi i njegov sin John vozili su se cestom 61 kad su doživjeli bizarno iskustvo. Prema njihovom sjećanju u jednom trenutku su se vozilom kretali u jednom smjeru, a u sljedećem u suprotnom.

Otac i sin 'izgubili' su sat vremena i sljedeće jutro su se još više iznenadili kad su ugledali veliki NLO. Čim su ugledali letjelicu obojica su se sjetili nekih detalja iz 'izgubljenog' sata.

Među stvarima koje su se Salteri prisjetili bili su niski vanzemaljci čiji je vođa bio viši od njih i djelomično čovjek. I otac i sin tvrde da su se osjećali zaštićeno, no vanzemaljci su ih svejedno detaljno pregledali dok su njih dvojica bili paralizirani nepoznatom silom.

Iako bi većina opisalo ovo iskustvo kao neugodno, otac i sin tvrde da su uspostavili kontakt s vanzemaljcima koji su im svojim 'pregledom' riješili niz medicinskih problema od kojih su prije otmice patili.

Dvije obitelji otete iste noći

Australka Kelly Cahill i njezina obitelj vozili su se kući od prijatelja i oko ponoći u kolovozu 1993. Primijetili su NLO kako lebdi pokraj ceste. Cahill tvrdi da je vidjela prilike nalik na ljude kroz prozore letjelice.

NLO je odletio, no kasnije je obitelj Cahill obasjala jarka svjetlost koja ih je sve paralizirala, te im stvorila osjećaj ugode i opuštenosti. Cahillovi su se kasnije probudili na cesti, no 'izgubili' su sat vremena.

Kelly je otkrila kako ima čudan ožiljak blizu pupka, a u nakon nekoliko tjedana se požalila svom liječniku na bolove u želucu te upale maternice. Kelly se navodno kasnije sjetila letjelice koja je bila oko 50 metara duga i vrlo visokih vanzemaljaca koji su stajali ispod nje.

Među sjećanjima koja su joj se vratila bilo je i ono da je vidjela još jedan automobil pokraj ceste, a ljudi kojima je vozilo pripadalo kasnije su poduprli njezine tvrdnje kako su ih oteli vanzemaljci.