Svijet voća i povrća šarolik je i zanimljiv baš kao i životinjski svijet - što se više upoznajemo s njim, oblici postaju neobičniji. Slijedi nekoliko primjera voća i povrća koje kao da nije sa Zemlje
Kiwano
Kiwano ili rogata dinja porijeklom je iz južne Afrike, a poznata je i pod nazivom engleska rajčica. Osim što raste u divljini u Africi, uzgaja se i u Kaliforniji Australiji Čileute Novom Zelandu
Ovo voće izgleda kao ovalna dinja s bodljama. Prije nego kiwano dozri zelen je, a nakon toga dobije žuto-narančastu koru, dok je iznutra ispunjen zelenim želatinastim mesom.
Okus ovog voća često se uspoređuje s kombinacijom krastavaca i tikvica ili banana, krastavaca i limuna. Osim za hranu, često se koristi i kao ukras.
Lizhi
Kinesko voće lizhi jedini je član svog roda u porodici bobica koje sadrže saponin. Radi se o tropskom i suptropskom voću koje je izvorno iz Kine, a raste na zimzelenom drvetu koje može doseći i 20 metara visine.
Lizhi ima crvenkastu ljusku koja se lako skida, a unutrašnjost mu je slatka, prozirno bijela i mesnata. Uglavnom se jede svjež jer u procesu konzerviranja gubi svoj posebni miris.
Kinezi ovo voće jedu i uzgajaju već 4.000 godina, no 75 posto proizvodnje danas se odvija u Indiji
Smrčci
Smrčci su gljive nepoznatog porijekla koje izgledaju poput saća na stabljici. Kuhane su delikatesa, dok su sirove otrovne. Ove gljive se vrlo teško uzgajaju, pa ih se najčešće bere u šumi.
Smrčci su poznata delikatesa francuske kuhinje, a rastu uglavnom poslije požara. Ime morchella koje za ovu gljivu koriste mnoge europske zemlje nastalo je od latinske riječi maurus, što znači smeđe.
Rimska brokula
Rimskabrokula u bliskom je srodstvu s karfiolom, a prvi se put spominje u Italiji u 16. stoljeću. Ovo povrće sliči na cvjetaču, no svijetlozelene je boje i pupoljci joj izgledaju gotovo identično.
Svaki pupoljak sastoji se od mnoštva manjih pupoljaka. Zbog svog neobičnog nizanja pupoljaka cijela brokula izgleda poput prirodnog fraktala - geometrijskog oblika koji se može razbiti na manje dijelove koji su njegove umanjene identične kopije.
Okinavski slatki krumpir
Kao što mu samo ime kaže, ovaj slatki krumpir je s otoka Okinave, a njegova ljubičasta unutrašnjost samo izgleda zbunjujuće. Bez obzira na boju, okinavski slatki krumpir ima okus sličan bilo kojem drugom pripadniku porodice krumpira.
Radi se o povrću koje se u Japanu tradicionalno kuha kod kuće ili prži kao vrsta ulične brze hrane tijekom zimskih mjeseci. Također postoje i deserti, pa čak i rakija koja se radi od tog slatkog krumpira.
Žute tikvice
U engleskom govornom području žute tikvice poznate su kao pattypan squash, a u francuskom patisson zbog oblika koji podsjeća na provansalski kolač koji se radi u kalupu. Izgledom podsjećaju na male leteće tanjure, a obično su zelene, bijele ili žute boje, ovisno o zrelosti.
Najmekše se dok su nezrele, a kuhari njihovu unutrašnjost često vade i miješaju s češnjakom, pa ponovo vraćaju u koru te nakon pečenja tako poslužuju.
Salak
Možda najčudnije od svog voća, salak je plod palmi koje rastu u Indoneziji. Plodovi veličine zrelih šljiva rastu u grozdovima blizu samog stabla, a imaju pomalo zastrašujuću koru koja neodoljivo podsjeća na zmijsku kožu, pa ih se zato često naziva zmijsko voće
Crvenkasto-smeđa kora skriva tri kriške slične češnjaku. Okus im je slatko-kiselkast, a mogu biti suhe i mrvičaste ili hrskave i vlažne, ovisno o mjestu uzgoja.
Ovo zmijsko voće uzgaja se na Baliju i na području Indonezije koje se zove Jogjakarta