Koliko je važno cijepljenje protiv bjesnoće, dovoljno govori činjenica da je zbog opasnosti zakonska obaveza vlasnika cijepiti psa protiv te bolesti, a i pisali smo nedavno o tome.

Cijepljenje protiv štenećaka, parvoviroze, zarazne upale jetara, leptospiroze i koronaviroze nije zakonom obavezno, ali svakako predstavlja rutinu koju je preporučljivo provoditi.

ŠTENEĆAK

Pretpostavlja se da je u Europu stigao iz Azije ili Perua, a prvi put je zabilježena pojava bolesti u Španjolskoj polovinom 18. stoljeća. Spominju ga Jenner (prvo cjepivo protiv velikih boginja) i Darwin. Od 1905. godine znamo da bolest uzrokuje virus, a 1923. godine počinju pokušaji vakcinacije protiv štenećaka inaktiviranim uzročnikom.

Virus koji ga uzrokuje sličan je onome koji kod ljudi uzrokuje ospice. Veoma je otporan - sposobnost izazivanja bolesti gubi tek nakon 25 zamrzavanja i odmrzavanja, a na -20°C može opstati i dvije godine. Danas je bolest proširena cijelim svijetom. Obolijevaju pas, vuk, lisica, šakal, prerijski vuk, kuna, lasica, tvor, kanadska kuna, rakun...

Kada virus prodre u tijelo, množi se u limfnim čvorovima, prodire u krv i izaziva povišenu temperaturu. Krvlju dolazi do epitela probavnih, dišnih, mokraćnih organa i kože u kojima se množi od četiri do osam dana nakon infekcije. Virus prodire i u moždano tkivo.

Tijekom bolesti, osim povišene temperature, mogu se pojaviti proljev, povraćanje, iscjedak iz nosa, upala pluća, iscjedak iz oka, promjene na koži (crvenilo, prištići i krastice), neurološki znakovi (gubitak koordinacije, orijentacije, tikovi, grčevi, epileptoformni napadi).

Smrtnost je od 30 do 80 posto. Kod preživjelih bolest ostavlja trajne posljedice.

PARVOVIROZA

Prvi je put virus izoliran iz psa 1970. godine. Kod nas je bolest prvi opisao prof. Cvetnić 1980. godine. Bolest je proširena cijelim svijetom.

Širi se izravno kontaktom s bolesnim psom i posredno putem predmeta, tla, hrane, zagađenom slinom, mokraćom i stolicom psa koji izlučuje virus. Posredovati može i obuća ili odjeća koju nosimo. Osjetljiviji su mladi psi, no obolijevaju i odrasli, čak i stari.

Već dan nakon infekcije uzročnik se širi krvotokom u crijevni epitel koji teško oštećuje. Od četvrtog do devetog dana nakon infekcije virus se obilno izlučuje stolicom. Pas povraća i ima vodenast, krvavi proljev uz jake grčeve. Posljedično nastupa dehidracija i često uginuće (do 50 posto). Bolest se može pojaviti i u obliku kod kojeg dolazi do oštećenja srca i tada je smrtnost do 80 posto.

ZARAZNI HEPATITIS PASA

Za ovu bolest znamo od polovice 20. stoljeća. Kod nas ju je prvi izolirao Zelenka 1957. Virus je proširen svijetom. Obolijevaju pas, vuk, kojot i rakun.

Virus izlučuje inficirana životinja mokraćom od trećeg dana poslije infekcije do šest mjeseci kasnije. Bolest se prenosi i putem zagađenih predmeta. Može nastupiti naprasno i uzrokuje uginuće bez prethodnih znakova bolesti. Može izazvati i povišenu temperaturu, bezvoljnost, upalu tonzila i bolnost trbuha u području ruba rebara. Nakon osam do 10 dana pojavi se zamućenje rožnice. Moguća je i pojava otoka glave, vrata, trupa te pojava ostalih znakova vezanih uz zakazivanje jetre.

LEPTOSPIROZA

Bolest uzrokuju bakterije. Smatra se da već tri bakterije u mililitru vode mogu izazvati bolest. Uzročnici su u prirodi najčešće u lokvama i barama te otpadnim vodama. Rezervoari uzročnika u prirodi su zaraženi glodavci koji izlučuju bakterije mokraćom te ostale zaražene životinje i ljudi.

Bolest se prenosi urinom ili zagađenim prostorom, predmetima, hranom, vodom... U vlazi na 4°C bakterija preživi i nekoliko mjeseci, a na suhom i vrućem (od 44 do 45°C) tek do sat vremena. Od leptospiroze obolijevaju i ljudi!

Uzročnik u organizam prodire najčešće kroz usta, no može i zbog povrede kože, sluznice. Može ući i kroz neoštećenu spojnicu oka. Kada prodre u organizam, sedam dana širi se krvlju tijelom i izaziva različita oštećenja unutarnjih organa, mišića i krvi. Razvije se žutica. Na kraju uzročnika više ne nalazimo u krvi, već se povuče u bubreg koji teško ošteti i naposljetku nastupi smrt od uremije.

KORONAVIRUSNI ENTERITIS PASA

Bolest poznajemo kao zasebnu od 1971. godine. Uzročnik napada epitel crijeva i limfne čvorove trbušne šupljine. Izaziva rijetko kašaste do sluzave proljeve i povraćanje najčešće do pet dana poslije infekcije. Obično traje sedam, osam dana i može izazvati uginuće slabijih, iznurenih životinja ili u slučajevima komplikacija.

Ako imate pitanja ili tražite rješenje problema vezanih uz svoje kućne ljubimce, javite nam se mailom na adresufunbox@t-com.hr

S doktorom Nenadom Kršulom možete kontaktirati direktno na broj 091/2341222 ili na stranici www.veterinar.com.hr