Nedavna istraživanja pokazuju da ljudi uvijek nešto rade jer izbjegavaju dosadu, a taj čudni strah ide toliko daleko da ćemo se radije pozabaviti potpuno besmislenim aktivnostima nego besposličariti
Posljednje studije pokazuju kako će ljudi ljenčariti samo ako smatraju da je nešto što moraju obaviti zapravo gubitak vremena. No takvo razmišljanje, pokazali su eksperimenti, koštat će nas unutarnjeg mira i zadovoljstva.
Rezultati istraživanja upućuju da su ljudi sretniji kad nešto rade, pa makar to bilo potpuno besmisleno. Rastavljanje i sastavljanje predmeta primjer je aktivnosti koja ne pruža nikakav značajan rezultat, no ipak nam donosi osjećaj zadovoljstva.
Ovi uvidi u naše svakodnevno ponašanje rezultati su dva eksperimenta, piše LiveScience. U prvom je sudjelovalo 98 studenata koji su morali ostaviti sve što su imali sa sobom izvan prostorije u kojoj su ispunjavali anketu vezanu uz svoj fakultet. Po završetku prve ankete studentima je rečeno kako sljedeću mogu početi ispunjavati tek za 15 minuta.
Za vrijeme te neočekivane pauze ispitanici su mogli svoje riješene ankete ostaviti kod ulaznih vrata ili na drugom mjestu koje je bilo na desetak minuta hoda udaljenosti. Svaki student dobio bi bombon po predaji ankete.
Nekim studentima rečeno je da su svi bomboni isti, dok je drugima rečeno da su na jednom mjestu od bijele, a na drugom od crne čokolade. Prethodni test ukazivao je da u prosjeku studentima nije bilo bitno kakav bombon će dobiti.
U slučaju različitih bombona 59 posto studenata odabralo je dulji put, dok je u slučaju istih okusa 68 posto odlučilo predati anketu na izlaznim vratima. Oni koji su odabrali duži put bili su generalno zadovoljniji od onih koji su ostali u blizini besposleni.
Drugi eksperiment u kojem je sudjelovalo 54 ispitanika bio je isti kao i prvi s razlikom da je studentima bilo unaprijed određeno gdje moraju predati svoje ankete. Rezultati drugog eksperimenta poklapali su se s rezultatima prvog.
Kad su znanstvenici opisali eksperiment pedesetorici ispitanika većina ih je rekla kako smatra da će oni koji nešto rade biti sretniji. Ovo sugerira da iako znamo što nam pruža zadovoljstvo, još uvijek nećemo to učiniti bez razloga.
Ta potreba za pravdanjem svega što činimo možda ima evolucijski korijen. Znanstvenici pretpostavljaju da se radi ekonomičnoj potrošnji energije uz što manji rizik.
Nadalje, znanstvenici smatraju kako bi države trebale omogućiti besmislene aktivnosti kako bi povećale razinu zadovoljstva svojih stanovnika.
