Ustvari, ljudi ne samo da verbaliziraju ove porive s frazama poput 'Najradije bih te stisnuo/la', nego to i pokazuju. U studiji predstavljenoj na godišnjoj konferenciji Društva za identitet i socijalnu psihologiju polovicom siječnja znanstvenici su otkrili da su ljudi koji su gledali slideshow slatkih fotografija uništili više balončića pucketajući njima pod prstima nego oni koji su gledali zabavne ili neutralne fotografije.

'Mislimo da se radi o snažnoj pozitivnoj reakciji, čak o gubitku samokontrole. Znate onaj osjećaj kad nešto ne možete podnijeti koliko je ugodno ili tako nešto', rekla je Rebecca Dyer, studentica psihologije na Yaleu.

PRESLATKO

Dyer se zainteresirala za nešto što ona i njezini kolege zovu 'slatka agresija' nakon što je pričala sa studentom u tome kako slatke fotografije na internetu često izazivaju reakciju kod ljudi da požele stisnuti to slatko biće. Svako postojeće istraživanje o efektu 'preslatkog' sugerira da bi reakcija trebala biti suprotna, rekla je za LiveScience. Ljudi bi trebali imati poriv nježnosti i brižnosti prema slatkim bićima.

I, kako kaže Dyer, ne radi se o tome da netko želi nauditi košari punoj mačića kad ih vidi kako se prevrću jedan preko drugog. 'Nemamo gomilu sociopata u nastanku u našoj studiji, ne morate se brinuti zbog toga', objasnila je.

No ipak su se rezultati istraživanja pokazali neobičnima. Znanstvenici su prvo pokrenuli eksperiment kako bi otkrili je li ta 'slatka agresija' stvaran fenomen. Slatke, zabavne i neutralne slike gledalo je 109 online ispitanika koji su prvo ocjenjivali njihov stupanj 'slatkoće' ili zabave, a zatim koliko su slike utjecale na to da izgube samokontrolu. Primjerice, ako su se složili s tvrdnjom 'To ne mogu podnijeti', ispitanici su ocjenjivali i stupanj koliko su slike utjecale na to da požele reći nešto poput 'grrr' ili 'želim stisnuti nešto'.

Naravno, što je životinja bila slađa, sudionici su osjećali manje kontrole i jaču želju da nešto stisnu, i to u puno znatnijoj mjeri nego kad je životinja bila samo zabavna.

KAKO SE NOSITI S NEODOLJIVIM

Ipak, ti su rezultati jedva otkrili verbalizaciju osjećaja, ali nisu ulazili u dubinu. Zato su Dyer i njezine kolege pozvali 90 dobrovoljaca, muškaraca i žena, u laboratorij za psihologiju te su im u kontroliranim uvjetima prezentirali slideshow slatkih, zabavnih i neutralnih fotografija životinja.

Rekli su im da se radi o istraživanju koje proučava motoričke aktivnosti i pamćenje te dali subjektima plastične zaštite ispunjene balončićima. Sudionici su dobili upute da 'unište' koliko god balončića žele sve dok osjećaju potrebu za pokretom. Zapravo su htjeli vidjeti hoće li ljudi uništiti više balončića da bi pod utjecajem slatkih slika izrazili agresiju, u usporedbi s onima koji su gledali zabavne ili neutralne slike.

I na koncu je njihova pretpostavka bila točna. Ljudi koji su gledali slideshow slatkih fotografija uništili su 120 balončića u prosjeku, oni koji su gledali zabavne slike 80, a oko stotinjak oni koji su gledali neutralne.

Dyer je priznala da ona i njezini kolege još uvijek nisu sigurni zašto nešto što je slatko izaziva do neke mjere agresivnu reakciju. Moguće je da slika bebe s velikim očima ili nespretnog šteneta djeluje kao okidač na naš poriv da se brinemo za to biće. No budući da su te životinje samo na slikama i da se ni u stvarnom životu ne bismo mogli toliko brinuti za njih koliko bismo htjeli, postajemo frustrirani, objasnila je Dyer, a ta frustracija dovodi do agresije.

S druge strane, ljudi se možda toliko trude ne nauditi toj životinji da rade upravo suprotno, kao kad dijete želi pomaziti mačkicu pa to učini presnažno.

Naravno, ovaj efekt možda i nije isključivo vezan uz slatke slike. Mnoge preplavljujuće pozitivne emocije izgledaju negativno, kao primjerice kad miss svijeta plače primajući krunu. Takva količina pozitivnih emocija često paralizira ljude.

'Izgleda da način na koji se nosimo s jako pozitivnim emocijama ima nekakav negativan efekt. I tako zapravo regulira, održava ravnotežu i otpušta energiju', rekla je Dyer.