Znanstvenica koja je predvodila istraživanje o pouzdanosti našeg sjećanja, doktorica Helen Paterson objašnjava da često razgovarajući s prijateljima jedni drugima stvaramo nova, lažna sjećanja o nekom događaju o kojem se priča. U tom procesu usklađivanja sjećanja velika grupa ljudi može steći isto netočno sjećanje na događaj u kojem su svi sudjelovali.

U sklopu studije 64 studenata pogledalo je tri minute kriminalističkog filma koji su kasnije prokomentirali zajedno s još jednim gledateljem. Ono što nisu znali jest to da je on vidio nešto drugačiju verziju istog filma.

Tjedan dana kasnije dvojica studenata koja su pogledala film pojedinačno su odgovarala na pitanja 45 minuta te se barem jedna informacija koju su izmislili u razgovoru nakon gledanja filma pojavila u odgovorima 42 posto subjekata. Studenti su bili uvjereni da se sjećaju lažnog događaja.

Studija je, između ostalog, pokazala da ljudi teško razaznaju stvarna sjećanja od lažnih, a njeni rezultati poklapaju se s onima iz istraživanja Sveučilišta Hull objavljenih prošlog tjedna, koji kažu da oko 20 posto studenata ima lažna sjećanja iz djetinjstva.