Znamo da sve te puste godine čovjek križa kokoši ne bi li dobio veći prinos mesa što je samo u Europi rezultiralo s više od 180 različitih pasmina domaćih kokoši. Povećanje kokošje mase usmjereno je uglavnom na prsa pa su kokoši sa svojim slabašnim krilima već odavno izgubile sposobnost leta, a sve se teže oslanjaju i na noge.

Za razliku od pataka i gusaka, kokoši između prstiju nemaju razvučenu plivaću kožicu i građa njihovog tijela manje nalikuje lađi. U domaćinstvima koja posjeduju jezerca za svoju perad kokoši u vodu ne zalaze pa je pitanje svih pitanja - znaju li kokoši uopće plivati?

Dakle, kokoš potonuti neće, ali bez plivaćih kožica, i dobrog razloga, teško da će zaplivati. Oprezno s ovom spoznajom, jer u vodi će kokoš malo teže podmazivati svoje perje pa je pitanje koliko dugo može izdržati prije nego se namoči, a povećanje težine loše odrazi na plovnost.

Znači malo bućkanja može, ali ako iz Živogošća na plamencu krenete u Sućuraj, kokicu radije ostavite da se sunča.