Sliku je stvorio specijalist za optičke iluzije Akiyoshi Kitaoka, profesor psihologije na Sveučilištu Ritsumeikan u Japanu, koji je iskoristio fenomen nazvan postojanost boja. Riječ je o postupku kojim naš mozak vrši korekciju boja filtriranjem izvora svjetlosti.

Boja svjetlosti koja ulazi u naše oči ovisi o valnim duljinama pigmenata stvari koje promatramo, ali i valnoj duljini svjetlosti koja ih obasjava. O čemu se točno radi na slici s jagodama, objasnio je internetskom portalu Motherboard stručnjak za vizualne percepcije Bevil Conway.

'Kad se šetate pod plavim nebom, njegovo plavetnilo kontaminira u nekom smislu plavom bojom sve što vidite. Kad promatrate crvenu jabuku pod tim nebom, u oko vam dopire više valnih duljina koje odgovaraju plavoj boji. Ako tu jabuku pogledate pod fluorescentnim svjetlom ili svjetlom žarulje, pigmenti jabuke i dalje će biti potpuno isti, ali će zbog različitog spektra izvora svjetlosti reflektirana svjetlost koja dospijeva u naše oko također biti drugačija', objašnjava Conway.

Sve te kontaminacije bojom koje izvori svjetlosti uzrokuju ničemu nam ne koriste pa su naši mozgovi razvili sposobnost korekcije boja. Ona nam omogućuje da boju vidimo onakvom kakva jest bez obzira na izvor osvjetljenja. Da nije tako, zrelu bananu na jutarnjem svjetlu vidjeli bismo kao žutu, a na podnevnom svjetlu kao zelenu.

'Slika s jagodama vrlo je mudro manipulirana. Predmeti na njoj su bez boje, u sivim tonovima, ali je dodana plavičasta komponenta koju naš mozak interpretira kao izvor svjetlosti. Budući da mozak zaključuje da jagode gledamo pod izvorom svjetlosti koji ih kontaminira plavičastim svjetlom, automatski iz svakog piksela filtrira plavičastu komponentu. A kad sivom pikselu oduzmete valne duljine iz plavog spektra, ostaje vam crveni piksel', kaže Conway.

Ovoj iluziji, kako nadalje pojašnjava, pripomogla je činjenica da objekte prepoznajemo kao jagode koje snažno povezujemo s crvenom bojom pa je naš mozak time već usmjeren na potragu crvenih pigmenata.