Ipak, američka Dalmatia definitivno jest dobila ime po našoj Dalmaciji. O tome svjedoči i tabla na ulazu u neveliko naselje, na kojoj piše da se selo koje su osnovali njemački doseljenici nekad zvalo Georgetown, a onda je preimenovano 'zbog obale koja podsjeća na dalmatinsku obalu u Europi'. Jedino, u ovom slučaju obala nije morska, nego je oplakuje rijeka očito domorodačkog imena Susquehanna, i nalazi se u pensilvanijskom okrugu Northumberland.

Prije nekoliko godina autor ovoga teksta je u potrazi za rješenjem zagonetke kontaktirao tamošnjeg povjesničara-amatera i kolekcionara duhačkih instrumenata Richarda Martza, koji je 1998. napisao i objavio knjigu povodom 200 godina postojanja sela u koje je zaljubljen, makar u njemu i ne živio. Dalmatia doista i jest selo, jer se tamošnjih četiristotinjak stanovnika skoro isključivo bavi poljoprivredom.

Martz je u knjizi od oko 400 stranica, skoro stranica po stanovniku, prikupio sva svoja dosadašnja saznanja, brojne arhivske podatke i fotografije. Kako je utvrdio, prvo naselje na mjestu današnje Dalmatie osnovao je Nijemac John George Brosius, koji je 1798. kupio to zemljište od svoga oca, podijelio ga na 44 parcele i sve zajedno po sebi, skromno, nazvao Georgetown. Prodaja parcela nije išla kako je osnivač predviđao, i Brosius je uskoro odselio s toga područja, a na obali Susquehanne počela je jedna druga priča, bar posredno dalmatinska.

Kako piše Martz, tridesetih godina 20. stoljeća na ulazu u Dalmatiu postavljena je spomenuta tabla s objašnjenjem podrijetla imena, vjerojatno na zahtjev Povijesnog društva okruga Northumberland, ali o tome nema pisanih tragova. Ne zna se ni kad je mjesto službeno preimenovano, jer u nekim zapisima iz 1908. još uvijek se spominje ime Georgetown. S druge strane, tri godine ranije u knjizi 'Podrijetlo naziva naselja u SAD-u' jasno stoji piše da je Dalmatia u Pennsylvaniji imenovana po 'kraljevini pod vlašću austrijske krune'. Dakle, našoj Dalmaciji. Inače, prva službena - i danas postojeća - bilješka sa spomenom imena gradića još je starija, kad je 1819. na popisu svih poštanskih ureda u SAD-u spomenut i onaj u Dalmatiji.

Zagonetka, dakle, i dalje stoji. Kad se po internetu ili na Google Maps pogledaju fotografije današnje Dalmatie, teško bi mirno, ruralno selo s drvenim, tipično američkim kućama, ikoga moglo podsjetiti na Dalmaciju. No, zanimljiv je pogled iz zraka na ovo područje. Na rijeci Susquehanna uz samu Dalmatiu postoji nekoliko otočića, koji bi - ako ih je nama nepoznati zaljubljenik u Dalmaciju gledao s kakvog brda -   stvarno mogli asocirati na dalmatinski dio Jadrana. Nostalgija je vražja stvar, može učiniti da se čovjeku svašta pričinja.

Martz je u knjizi i u našoj korespondenciji iznio nekoliko lokalnih teorija o podrijetlu imena. Jedna od njih kaže da je nepoznati geometar - koji je premjeravao zemljište zbog izrade zemljovida - putovao rijekom Susquehanna, a kad se zaustavio na mjestu gdje danas stoji gradić na zemljovidu je navodno zapisao da ga taj kraj podsjeća na obalu Dalmacije. Neki zemljovidi iz toga razdoblja jesu sačuvani, no nijedan sa spomenutom bilješkom.

Druga teorija - zanimljivija - vezana je uz spomenutu bilješku o poštanskom uredu iz 1819., u kojoj se kao voditelj ureda spominje neki Martin Stock. U to je vrijeme bio običaj da se uredu promijeni ime ako je postojao još neki s istim imenom, a Georgetown je već postojao. Za taj posao bio je zadužen voditelj ureda, dakle Stock, koji je u Dalmatiji radio od 1818. do 1832. Martz je utvrdio da prije Martina u dotadašnjem Georgetownu nije živio ni jedan stanovnik s prezimenom Stock, što znači da se on tamo doselio zbog posla, i vrlo vjerojatno bio taj koji je poštanskom uredu i selu promijenio ime.

I sada se možemo malo poigrati. Svi koji nešto više znaju o splitskoj povijesti čuli su za uglednu židovsku obitelj Stock. Njezin najpoznatiji član Lionello Stock u 18. godini otišao je iz rodnog Splita u Trst, gdje je osnovao tvornicu brandyja. Njegov brat Emil, pak, u splitskoj je okolici imao dvije cementare, a početkom 20. stoljeća udružio se s Vidom Morpurgom želeći proizvoditi alkoholna pića, otvorili su tvornicu u uvali Supaval, blizu današnjeg brodogradilišta, na Stinicama. U sudaru s tadašnjom birokracijom odustali su od posla, preselili tvornicu u Rovinj, a potom se Emil udružio s bratom u Trstu. Ono što su tamo proizvodili danas znamo kao Stock 84.

Je li, dakle, Martin Stock ključ zagonetke? Bilo bi lijepo, ali i to teško može biti točno. Martz piše da je Martin Stock rođen u New Yorku 1787., a u to vrijeme njegovi splitski prezimenjaci nisu još ni živjeli u Dalmaciji, nego u Trstu iz kojega su se kasnije doselili pod Marjan.

Dalmatia je svoje dane slave doživjela davno, prije stotinjak godina, kad je neki Martin Luther Emerick tamo otvorio tvornicu i privukao ljude željne radnih mjesta. U posljednjih pedesetak godina polako su se zatvarali proizvodni pogoni, ali i trgovine, pa je po popisu iz 2010. Dalmatia imala točno 488 stanovnika, no broj i dalje pada. Danas imaju nešto malo trgovine hranom, ljudi se bave poljoprivredom, imaju svoju poštu, vatrogasnu postrojbu, osnovnu školu i nekoliko crkava raznih kongregacija. Nemaju čak ni svoju lokalnu upravu, dakle niti status - rekli bismo kod nas - općine, nego pripadaju obližnjem Sunburyju. Statistički podaci otkrivaju stopu nezaposlenosti od 7,8 posto, veću od nacionalnog prosjeka, no troškovi života niži su 15 posto od onih na razini cijelog SAD-a.

Otprilike kao i u 'pravoj' Dalmaciji, vrijeme je najugodnije u lipnju, kolovozu i rujnu, no zime su dosta hladne. Neki bi našli veze i kad je u pitanju politička orijentacija, statistički pokazatelji govore o dosta konzervativnom stanovništvu, a na posljednjim predsjedničkim izborima republikanski kandidat Donald Trump dobio je više od 68 posto glasova.

Kako bilo, razlog za postojanje američkog toponima koji se najizravnije može povezati s današnjom Hrvatskom i dalje ostaje tajna. Druga, nešto poznatija priča, ona o hrvatskom podrijetlu indijanskog plemena Croatan ili Croatoan, također ostaje u granicama teorije i legende. A Dalmatincima možda zaigraju srca i kad pogledaju na zemljovid nacionalnog parka Banff u kanadskoj Alberti. Tamo, naime, postoje potok, jezero i planinski vrh koji imaju isto ime - Haiduk.