PSIHOLOŠKE STRATEGIJE

Da bismo bili uspješni, moramo naučiti upravljati neuspjesima

03.09.2022 u 07:57

Bionic
Reading

Neuspjeh je bauk suvremenog doba. Strah od neuspjeha nešto je s čime danonoćno živimo - kad god započinjemo neki novi projekt, u što god da se upuštamo što podrazumijeva mogućnost neuspjeha, uvijek nas muči isto pitanje: što ako ne uspijem?

No, jeste li ikada pokušali pronaći strategiju koja bi vam pomogla ponovo se osoviti na noge kad padnete? Naime, često je upravo u tome ključ uspjeha: naša sposobnost prevladavanja neuspjeha, problema, frustracija, pa čak i stresa, može predstavljati onaj ključni jezičak koji će prevladati na vagi životne uspješnosti, odnosno, neuspješnosti.

Da bismo bili uspješni, moramo ne samo raditi na ostvarenju svojih ciljeva, već i naučiti upravljati svojim neuspjesima.

Svaka reakcija na neki događaj, bio on dobar ili loš, podrazumijeva aktivaciju mehanizma suočavanja. Strategije suočavanja općenito se dijele na dvije skupine: fokusiranje na izvor problema i prilagodba našeg emocionalnog odgovora problemu. No, činjenica da reagiramo na situaciju ne podrazumijeva i pozitivan ishod – kasnije emocionalne posljedice možda neće pridonijeti suočavanju s osjećajem neuspjeha.

O tome kakvom se strategijom koristite ovisi hoćete li biti uspješni ili ne. Stručnjaci su izdvojili osam glavnih strategija upravljanja neuspjehom.

Konfrontacija – Suočavanje sa stvarnošću u pokušaju da je se modificira. To znači vraćanje na neuspjeh kako biste pokušali ponovo. Ova strategija ponekad nosi velike rizike, jer podrazumijeva ulaganje više resursa, bilo kako bi se dobila nova prilika, ili da bi se osigurao uspjeh u drugome pokušaju.

Distanciranje – Suprotno od suočavanja. U ovom slučaju, osoba se pokušava distancirati od onoga što se dogodilo. Pogotovo kad je riječ o odgovornosti – ako ste osoba koja se odlučuje za distanciranje, to uglavnom podrazumijeva i da ćete nastojati minimalizirati svoju ulogu u onome što se dogodilo.

Samokontrola – To znači da se u slučaju neuspjeha fokusirate na reguliranje svojih emocija. Nije da ništa ne poduzimate, ali ono što poduzimate ograničeno je na mentalno djelovanje.

Društvena podrška – Ova se strategija temelji na pronalaženju podrške u okolini. Ponekad se eksternaliziranjem svojih osjećaja možemo bolje usredotočiti na problem. Razgovor s drugim ljudima koji znaju slušati i spremni su dati savjet može nam pomoći da sagledamo problem iz druge perspektive.

Prihvaćanje odgovornosti – Prepoznavanje uloge koju je svaki sudionik odigrao u razvoju događaja. Prihvaćanje činjenice da je dio odgovornosti možda na nama usmjerava fokus u rješavanju problema na nas same.

Bijeg ili izbjegavanje – Maštamo o mogućim rješenjima koja bismo mogli provesti, ali ih ne provodimo u djelo.

Planiranje – Razmišljanje i razvijanje mogućih strategija rješavanja problema kao metoda suočavanja. Planiranje također može uključivati ​​crtanje mentalne mape u nastojanju da se minimaliziraju gubici povezani s neuspjehom.

Pozitivna ponovna procjena – Uočavanje pozitivnih aspekata koji mogu proizaći iz neuspjeha. Drugim riječima, 'gledajte s vedrije strane'.

Još jedno važno pitanje koje moramo sebi postaviti je – što podrazumijevamo pod 'uspjeh'? Obično uspjeh povezujemo s novcem i poslovnim napretkom. Međutim, uspješni možemo biti u raznim životnim sferama – u smislu naše društvene privlačnosti, kvalitete naših društvenih odnosa, pronalaženja odgovarajućeg ljubavnog partnera.