Mit o srodnoj duši stoljećima je prisutan u našoj kulturi. Naravno, uvijek ima racionalnih skeptika, no velik broj ljudi istinski vjeruje u postojanje srodne duše.
Misle da im nešto nedostaje u životu i vjeruju da će to nešto pronaći kad sretnu svoju savršenu 'drugu polovicu', idealnog životnog partnera s kojim mogu dijeliti sve. Mitsku srodnu dušu koja će intuitivno razumjeti sve njihove strahove, želje, snove, uvijek biti otvorena prema njihovim idejama i razmišljanjima, spremna s njima dijeliti i smijeh i suze.
vezane vijesti
Knjige i filmovi taj su mit dodatno produbili. Generacije i generacije odrastaju uz priče koje nam uvjerljivo pokazuju kako će – iako srodne duše ne moraju biti baš posve istovjetne polovice – na kraju ipak sve ispasti dobro. A to je ono što nam najviše treba: vjera u postojanje nečeg čvrstog i ispunjujućeg nasuprot realnosti koja je često prekomplicirana i neizvjesna.
Zato taj mit i opstaje, jer daje utjehu i nadu.
Koncept srodne duše prvi puta spominje Platon u svojoj knjizi Simpozij iz 385. godine prije naše ere, kao određeni oblik čežnje, duboku želju da se pronađe savršena, trajna, čarobna ljubav. Platon objašnjava da smo svi nekada imali po četiri ruke i četiri noge te dva lica, ali smo bili previše oholi i ponosni, pa nas je Zeus kaznio time što nas je raspolutio na dvije polovice i od tada osjećamo da nam nešto nedostaje. Naša sudbina ovdje na Zemlji nije ništa drugo nego potraga za tom izgubljenom polovicom, osobom koja nas upotpunjuje i daje nam autentično značenje.
Ideju o nužnosti pronalaska srodne duše popularizirao je u 19. stoljeću pjesnik Samuel Taylor Coleridge. U jednom pismu, Coleridge, koji je bio strašno nesretan u dogovorenom braku, govori da je za sreću u braku nužno imati srodnu dušu. U to vrijeme, kada su veze bile samo ekonomske transakcije a ne čin ljubavi, živjeti s nekim u koga ste zaljubljeni bilo je ravno ostvarenju sna, čudo, ideal, privilegij za najhrabrije.
No, prava promjena koja je dovela do raširenosti uvjerenja u postojanje srodne duše dogodila se nakon što je u 1970-ima sve veća financijska neovisnost žena uzdrmala tradicionalno shvaćanje braka. Sloboda i osobno ispunjenje učinili su da ideja braka izgubi svoju prethodnu relevantnost – sigurnost je zamijenila potreba za pronalaženjem nekoga s kim bi se mogli emocionalno, psihološki, pa čak i duhovno povezati.
Mit o srodnoj duši osim što kategorički tvrdi da postoji osoba predodređena za svakoga od nas također nas uvjerava da će, kada tu osobu pronađemo, sve biti savršeno i skladno. Ako postoji nešto što mi ljudi tražimo pod svaku cijenu, to je da se osjećamo sretno, voljeno i shvaćeno. Ako bilo koji od tih elemenata nedostaje, razdire nas osjećaj nepotpunosti i neispunjenosti.
Ideja o postojanju duše koja savršeno nadopunjuje našu postala je dio trajnog mentalnog narativa. To je onaj uzdah koji ponekad ispustimo kada stvari ne idu dobro – kada si kažemo, 'Voljela/volio bih da mogu naći nekoga tko me razumije'.
Danas se ljubav sve više traži u digitalnom svemiru, gdje neuspjesi i razočaranja nisu rijetkost – potraga za partnerom često se pretvara u kaotično putovanje koje donosi samo još nezadovoljstva. Međutim, ukoliko vjerujemo u mit o srodnoj duši, nikada nećemo izgubiti nadu jer vjerujemo da će se prije ili kasnije pojaviti osoba s kojom će sve kliknuti i mi nikada više nećemo patiti. Vjerujemo da ćemo sresti nekoga zbog koga ćemo pomisliti da su nam se sve naše greške u prošlosti isplatile jer su nas dovele do te osobe, našeg idealnog partnera, naše srodne duše.
Kao što je to uvijek slučaj s mitovima, mit o srodnoj duši je društveno-kulturni konstrukt koji sadrži korisna simbolička značenja za jedne, dok je posve beskoristan za druge. Istraživanje koje je proveo Bjarne M. Holmes sa Sveučilišta Heriot-Watt u Edinburghu u Velikoj Britaniji tvrdi da pridavanje istinitosti ovome mitu samo učvršćuje iskrivljene ideale o ljubavi te on time zapravo i šteti mogućnosti ostvarivanja ispunjujuće i plodonosne veze jer izaziva raskol čim se netko ne uklapa u unutarnju sliku koju jedan ili oba partnera imaju o tome što je (navodno) savršena ljubav.
U složenom svijetu emocija, vjerovanje u sudbinske veze i da će se prije ili kasnije pojaviti idealna osoba za nas ne donosi uvijek sreću i uspjeh.
