Kad je Lewis Carroll u 'Alisi u zemlji čudesa' zamislio gusjenicu koja zavaljena na gljivi puši lulu i govori teško da je mogao pretpostaviti da će 150 godina kasnije istraživanja pokazati da bi, da je umjesto gusjenice moć govora dao gljivi, to danas izgledalo gotovo proročanski.
Naime, još uvijek nema novih znanstvenih spoznaja koje bi poduprle teze o postojanju brbljave gusjenice ili pričljivog zeca, no zato najnovija studija objavljena u časopisu Royal Society Open Science pokazuje da gljive mogu međusobno komunicirati te da za to raspolažu vokabularom od čak pedeset riječi!
vezane vijesti
Analizirajući električne impulse gljiva uz pomoć diferencijalnih elektroda umetnutih u supstrat koloniziran micelijem ili izravno u sporokape, znanstvenici su otkrili oscilacije izvanstaničnog električnog potencijala. Drugim riječima, utvrdili su da gljive 'razgovaraju' pomoću električnih impulsa. Polazeći od pretpostavke da gljive koriste promjene električne aktivnosti kako bi međusobno komunicirale i procesirale informacije, te su promjene grupirali u riječi i razradili lingvističku kartu jezika gljiva.
Tipično, više gljiva raste iz istog micelija - mreže korjenastih vlakana sličnih neuronima u ljudskom tijelu. Električni impulsi koje oslobađa jedna gljiva putuju kroz micelij do drugih gljiva koje rastu iz iste mreže.
Studija koju je vodio profesor Andrew Adamatzky iz laboratorija Unconventional Computing Laboratory Sveučilišta u Bristolu u Velikoj Britaniji otišla je i korak dalje, te kvantificirala ovu 'šumsku komunikacijsku mrežu': 'Utvrdili smo da gljive raspolažu s osnovnim vokabularom od 15 do 20 najčešće korištenih riječi, koji može dosegnuti i do 50 riječi', rekao je Adamatzky.
Ranija su istraživanja sugerirala da gljive odašilju električne impulse kroz dugačke podzemne vlaknaste strukture slično kao što neuroni prenose informacije ljudskim tijelom. Pokazalo se da ti impulsi jačaju kada gljive dođu u kontakt s izvorima hrane ili potencijalnom opasnošću, što je ukazalo na mogućnost da gljive ovaj 'električni jezik' koriste kako bi razmjenjivale informacije.
Da bi testirao svoju hipotezu o postojanju strukturiranih jezičnih obrazaca gljiva, Adamatzky je fokus suzio na četiri vrste gljiva, enoki, običnu dvolisnicu, ghost i caterpillar. Matematička analiza električnih signala koje su gljive jedna drugoj odašiljale otkrila je pravilne obrasce koji nevjerojatno sliče ljudskom govoru. Kako se pokazalo, najkompleksniji rječnik imaju obične dvolisnice, koje su generirale najsloženije 'rečenice'.
Adamatzky pretpostavlja kako gljive na taj način štite svoj integritet, slično kao što vukovi zavijanjem štite integritet čopora, ili kako bi prenijele poruku o novo otkrivenim izvorima hrane ili opasnosti. On prihvaća mogućnost i da gljive zapravo ne govore ništa – vrhovi micelija koji se razmnožavaju električno su nabijeni pa je moguće da diferencijalne elektrode kad dođu s njima u kontakt bilježe otpuštanje pulsirajućeg naboja. Ipak, što god ta razmjena predstavljala, Adamatzky tvrdi da se ne odvija nasumično.
Znanstvena zajednica priznaje kako ova teorija zvuči zanimljivo no ipak bi rado vidjela još dokaza prije nego se odluči prihvatiti da je riječ o nekom obliku jezika.
